Nije da me nisu dosad prosili. Jednom je to bila divna prosidba mog dugogodišnjeg dečka, koju sam nažalost morala odbiti. Ali želim naglasiti sljedeće riječi - MOG DUGOGODIŠNJEG DEČKA.
Čovjeka s kojim sam dijelila godine, snove, nade, želje, krevet, jutra, zadnji keks na tanjuru i istu žličicu za kavu.
Naravno da sam se nadala da će me poslije njega još netko zaprositi, ali isto sam se tako nadala da će me prositi netko tko je sa mnom prošao sve moje dobre trenutke, sve moje loše. Netko s kim je sex fantastičan, tuga nekako lakša, a radost veća i glasnija.
Međutim, nikad se nisam nadala da će me prositi netko tko me nikad nije poljubio, i to još pred mojim roditeljima. I to još bez prstena. :)
Dakle, this is how the story goes.... Imam susjeda, od djetinjstva. Par godina je stariji od mene i zna me otkad sam se rodila. Njemu sam skuhala prvu kavu u pješčaniku, i njemu sam napravila prve kolačiće od blata. Strgala sam mu autić, probušila loptu, on je mene vukao za kosu i spašavao iz zarobljeništva kad smo se igrali rata.
Kad smo nešto malo poodrasli, prijateljstvo se nastavilo samo bez ovog svega dosad nabrojanog. On je, zovimo ga - Tomi - , odrastao u divno stvorenje. Kad god bih ga pogledala, uvijek sam si pomislila da bi trebao biti svećenik. Tomi je drag, neizmjerno dobar, ne psuje, ne puši, ne pije. Katolik. Ogroman. Svake-nedjelje-ponekad-i-radnim-danima-na-misi katolik. Razlika između njega i ostalih katolika koje znam je da on tu svoju vjeru i živi. Nikad lagao, nikad krao, nikad nikog zajebao, pošten, pun razumijevanja prema svima, uvijek prvi kad treba pomoći, utješiti, razveseliti. Stoički podnosi svoju aždaju od matere. I uvijek pazi da joj ništa ne nedostaje. Udovoljava gdje može i kako može i ništa mu nije teško. Uvijek lijepa riječ za svakoga, ružna za nikoga. I uvijek spreman okrenuti drugi obraz. Nikad ljut, nikad nadrkan.
Družili smo se, odlazili na kave, u kino, na biljar, raspredali o svemu i svačemu, samo nikad o ženama. Mada, Tomi nije ružan tip - far from it. I uvijek se sve curice oko njega zahihoću.
Jednu večer smo gledali neki film i onda sam pitala za žene u njegovom životu. Vrlo kratko i jasno mi je rekao da ih nema i da ih nije bilo. U općoj nevjerici, jer pričamo o čovjeku od 30 i kusur godina htjela sam razjasniti pa priupitah - Misliš, nije bilo ozbiljnih veza?-
On: Nije ih bilo uopće. Ja: Misliš, kao - baš ništa? Ni onoo...baš ništa? On: Ne. Ja: A dečkiju? On: Ne, ne. Volim žene, samo ih nije bilo... Znaš, ja sam katolički odgojen, i onda ono - ništa prije braka... Ja: Ok, ali shvaćaš da je danas teško, pogotovo u našim godinama, naći ženu koja će se pristati udati za tebe, a da nije probala i taj dio? To je kao s cipelama, ne'š ih kupit da ih ne probaš...
Još smo malo o tome, i onda sam pustila. Komentirao je kako je njemu lijepo sa mnom, kako voli kad se družimo, ali sve onako usput i nimalo sumnjivo, pa sam uzvratila istom mjerom. I tako je večer završila.
E sad...
Mjesto radnje: Blagovaonica, hodnik pred ulaznim vratima, roditelji na ručku
Vrijeme radnje: Drugi dan
Likovi: Mama, tata, on i ja
Sažetak: Zvono na vratima. Priležnica se diže od obiteljskog ručka i ide prema ulaznim vratima (koja su, kako će se kasnije ispostaviti - preblizu blagavaonici). Otvara vrata. Na vratima Tomi, vidno uzrujan i unezvjeren, s očima ko u lemura. Priležnica pomisli - Možda mu je stara odapela. Nježnijim glasom priupita - Hej, otkud ti? Jel sve ok?
Mama iz blagovanja: Tko je? Priležnica: Tomi. Mama i tata u glas: Bok Tomiiiiiii! Tomi ništa. Tomi gleda u Priležnicu kao da je jedino ostalo na svijetu poslije ratova s robotima i masovnog uništenja, a on ju je našao nakon 10 godina lutanja po pustinji. Vrata i dalje otvorena, stoje u hodniku.
Priležnica opet: Tomi, šta je?
Tomi, duboki udah i rafal: Ja sam te doš'o pitat hoćeš se udat za mene? Priležnica, iako u potpuno šoku čuje komešanje i šaptanje u blagovaonici. Misli kako će se s tim pozabavit poslije. Opet svu pažnju usmjerava na Tomija koji se nije zaustavio nego nastavlja: .. ne znamo, ali ja sam zaljubljen u tebe oduvijek. Otkad te viđam često i otkad se družimo, meni je sve ljepše, sve bolje, i sve nekako ima smisla. Kad se ti smiješ i ja sam vesel... Znam da je malo čudna situacija oko toga gdje ćemo živjet, sve ćemo se dogovorit, al ja sam ti to htio reć. Volim te, eto volim te, i htio sam znat jel ima nade za nas."
Pokošena količinom informacija koje je čula i nije im se ni najmanje nadala, Priležnica zausti da nešto kaže, ali od mora riječi koje bi htjela izreći, a većinom su: KAJ? MOLIM? ŠTA TI JE?? ŠTA RADIŠ?, ipak zatvori usta da još malo uvede reda u misli i da ne počne uspaničeno vikati. Tomi to valjda shvati kao malo oklijevanje pa da seal the deal - zgrabi Priležnicu za ramena, poljubi je u usta i glasnije nego što bi trebao, malo piskutavim glasom, prevali preko očito sluđenih usta: Spreman sam i na predbračni sex.
Priležnica čuje kako se netko zagrcnuo u blagovaoni. "Tata, kladim se da je tata!" - pomisli užurbano.
Odmakne se korak od Tomija, koji je gleda nekim čudnim sjajem u očima... pomalo luđačkim, rekli bi neki.
"Čuj, Tomi... ja .. ne znam... mislim... kako... ovaj, pa otkud... predbr..." - krene. Zastane ipak, jer nema riječi. Pa krene opet: " Čuj, ja te volim. I drag si mi. I mislim da si najbolja i najkvalitetnija osoba koju sam ikad upoznala. Al ne mogu se udat za tebe. Pa ne znamo se. "
Tomi: Znamo se čitav život.
Priležnica: Da, da, to da... al mislila sam.. ne znamo.. nismo proveli nikad vrijeme zajedno.. nismo se ni poljubili...
Tomi zausti, Priležnica brzo nastavi: Do sada, mislim.
Digne jedan prst da bi dala Tomiju do znanja da nije njegov red da opet priča nego samo uzima parsekundnu pauzu dok proguta knedlu u grlu. Ohrabri se malo i nastavi dalje: "Uglavnom, stvarno jesam počašćena, ali ne mogu se udat za tebe. Nikad nismo imali ništa, nikad nismo.. nisam.. išla u tom smjeru.. ti si meni zaista drag prijatelj... a i nije dosta što se znamo od rođenja da se udam za tebe. Oprosti, stvarno. Ali ne mogu. Ne mogu, molim te, shvati me. Ovo nije način, pa ne ide to tako. "
Tomiju se objese ramena, Priležnici se malo iskrivi srce na tu sliku. Tomi krene unatrag prema izlazu: "Ok, pa dobro onda, samo sam htio pitati..." Prije nego što je Priležnica stigla išta reći, nestao je s ulaznih vrata.
Ona je sigurno kroz ta vrata gledala još 5 minuta. Iz blagovaone se ni muha nije čula. Radije bi stajala na tim vratima još dva dana, nego sad ušla u blagovaonu.
Zatvorila je vrata i vratila se natrag. Mama je sjedila za stolom otvorenih usta i raširenih očiju. Tata je jeo krumpir kao da mu je zadnji. Priležnica je nastavila jesti. Nakon 10 minuta mama je zatvorila usta, počela disati i progovorila: "I, oćeš se udat?" . Tata je prešao na zdjelu s paradajzom. Priležnica ju je samo pogledala. Mama: Pa zašto ne? On je tak dooooobar. On bi te držao ko kap vode na dlanu. A i nije da će te svaki prosit. Već si se jednom mogla udat, al ajd bila si mlada...A sad..." Ostavila je to "A sad.." da onako zlokobno visi u zraku i nagovijesti da Priležnica nije više svježa kao rosa u ranu zoru. Priležnica ju je opet pogledala: Pa ne mogu se sam tak udat...
Mama: " Pa vidiš da mu ni predbračni sex nije problem!"
Tata je napokon dignuo glavu iz zdjele: " A jebote život, al bi se žrtvov'o!"
Ozbiljan razgovor je tu više manje završio. Mada mama i dalje ne misli da bi udaja za Tomija bila najgore što mogu napravit. Tomi očito misli da je neudaja za njega najgore što sam mogla napraviti, pa se više ne čujemo. I izbjegavamo se prilikom obiteljskih posjeta. Moji kad idu tamo, ja ne idem (jer uvijek imam nešto jebački bitno za napravit). Njegovi kad dolaze, on ne dolazi. Često ne dođe i njegova mama, valjda uvrijeđena mojim odbijanjem prošnje.
Sad kad razmislim, to kako me on zaprosio i nije najgore što se moglo desit. Da je došla njegova mama s njim, od straha bi i pristala....
