Naime, zadnjih 7 dana I. i ja imamo... pa, ispunjavanje maštarija...
Jedan dan sam ga dočekala kao stjuardesa. U suknjici do koljena, pripadajućem sakoiću...uspjela sam čak nabaviti i kapicu.
Drugi dan sam se igrala doktora. Dočekala sam ga u bijeloj kuti, samostojećim, štiklama, i kao poseban detalj - sa stetoskopom oko vrata.. Detalji su bitni..
Obraćala sam mu se s vi, zamolila ga da se skine za pregled i sjedne.
Sjeo je, vrlo poslušno i bez glasa. Opkoračila sam ga i sjela mu u krilo. Skinula sam stetoskop i stavila ga oko njegovog vrata, čvrsto držeći krajeve stetoskopa.
"Gdje vas boli?" - pitala sam ga. Nasmijao se: "Pa bol se seli iz jednog dijela tijela u drugi..."
"Recite AAAA.. da pogledamo!" Privukla sam ga stetoskopom do sebe. Poljubila sam ga. Ruke su mu poletile ispod kute.
Taj prvi poljubac kad dođe. Kunem se, svaki put malo zateturam nakon toga... Njegova brada na mom licu, jezik koji osjećam na svom.. zubi koji mi katkad zagrizu donju usnu.. Ruke koje mi klize po tijelu. Zadržim dah svaki put kad mu osjetim ruku na donjem dijelu trbuha.
Predigra je postala potpuno banalna i nepotrebna stvar. Uvijek kad me dotiče, uvijek ga nestrpljivo skidam, gutam i želim u sebi.
"Čudna je zverčica strast."
Tresem se i drhtim pod njegovim rukama. Strmoglavljujem se nekim sasvim novim putevima strasti, želim ga sasvim nekom novom jačinom... i svaki put sve jače. Želim ga uvijek. I kad se razdvojimo, opet želim još. Ne mogu, ali ne mogu ga se nasititi. Ni dovoljno ga istražiti. Ni naljubiti se.
Osjećam njegov miris na sebi, na svojim plahtama. Kad ode ujutro prije mene, ostanem u krevetu i prebacim se na njegov jastuk. U prolazu katkad, dok ga čekam, udahnem njegovu majicu..
On je moja nova dizajnerska droga i ne mogu se odlijepiti.
Da stvar bude još bolja... moja nova droga se izgleda osjeća isto. Došao je prije 10 dana prespavati. Spava još uvijek tu. Moj stan sve više izgleda kao naš... Njegova četkica, njegova nesseser u kupaoni. Njegova gitara u dnevnom boravku. Njegov laptop u spavaćoj sobi.
Da, dame i gospodo, ostavlja laptop kod mene.
Ja ga ni vlastitoj mami ne bih ostavila.
Svira mi "Woman across the river". (Naime, ja živim preko rijeke...)
Razvaljuje moje sve strahove posve lako, prirodno i bez ikakve sile. Padaju sami od sebe. I žele ga još. Smije se mojim šalama, hvali način na koji kuham. Misli da imam razumijevanja za njegovu opsesiju sviranjem i za to što je težak na riječima. Voli kako se krećem i voli kako se smijem.
Spava sa mnom u rukama. Grli me dok peglam i pokušava promucati kako mu je super sa mnom. Volim što se ne razmeće velikim riječima. Jer od svih tih koji su se razmetali velikim riječima i izjavama nikad nije bilo oslonca.
Upoznaje me s prijateljima i svaki put kad nazove frenda i kaže: Mi smo tu u prolazu, mislio sam da popiješ kavu s nama.. srce mi zatitra na Mi.
Volim što se sviđam njegovim prijateljima, volim što im priča da super kuham i da sam super.
Planira vikende sa mnom u pripizdini gdje možemo isključiti mobitele i nestati; volim što voli pictionary.
On je sve ono što nisam ni znala da hoću.
Volim sve te male pomake u odnosu s njim.
Volim što je sve tako lako i što nema drame.
Volim što je sve onako kako treba biti.
Volim što ništa na njemu ne bih mijenjala ni popravljala.
Volim što je smo u stanju provesti 3 sata u istoj prostoriji da ne progovorimo ni riječ - on svira, ja čitam knjigu.
Volim cijelu tu priču koju imamo... i kad mislim o njemu, čujem samo onu stvar u ušima... I fell into a burning ring of fire...
Nema komentara:
Objavi komentar