Da krenem otpočetka...
Nakon svih onih nekakvih zastrašujućih pokušaja dejtanja, odlučih se opustiti uz malo ženskog druženja.
Moja najbolja prijateljica je naime - muzičarka :)
Pa me odvela na svirku od zajedničkog frenda.. i tako uživasmo u onom dobrom starom rocku, odličnoj atmosferi sa super ekipom. Naravno, cijeli događaj je pojačala činjenica da sam napokon izašla u starkama i trapericama i da me napokon - nisu boljele noge. Za stolom do stajao je I. Visok, crn, nježan i neizbježan, kako se pokazalo... Kako se svi tamo s nekim znaju, eto, tako se upoznasmo i mi... I riječ po riječ, smijeh po smijeh - ispalo je da se I. i ja prilično kužimo.
Nakon svirke smo obišli i pozatvarali sve birtije u gradu! Prisustvovala sam najdosadnijem razgovoru ikaaaad kad se njegov frend upucavao maloj u - Ja sam muzičar- stilu, a mala mu održala lekciju o klasičnoj glazbi, i kako ona misli na svjetske virtuoze kad kaže Muzičar.
A I. - on je gitarist... Lijepe ruke, dugi prsti, dubok glas.
Frendica je vidjela šta se sprema, s dečkom se spremila za doma i rekla I. - Čuj, mi idemo, pa hoćeš je ti bacit do doma...
Naravno da hoće. Vozili smo se do doma, ja sam se ispričavala što me frendica eto tako neobazrivo uvalila njemu. On se smijao.
Došli smo do moje zgrade, poljubila sam ga u obraz, otvorila vrata i već jednom nogom bila vani, ono malo ušljivo svjetlo u autu je zasvijetlilo...
On, smijući se- Ček, pa ni pusa ni zagrljaj?
Ja, totalno uzjebana od nervoze krenem u predavanje - A gle, sad sam već jednom nogom vani, otvorila sam vrata, svjetlo se upalilo...
On, gaseći svjetlo - Evo, ja sam ugasio svjetlo, sad ti zatvori vrata.
Po zapovijedi zatvaram vrata.
I onda... I onda, moje dame i moja gospodo, je uslijedio najbolji poljubac ikad. Ikad.
I onda ih je uslijedilo još više.
I onda smo se sat vremena ljubili u autu. Najseksi trenutak IKAD je bio kad mi je bretelicu od majice skinuo s ramena i ljubio mi golo rame, dok mu osjećam bradu na koži.
I onda sam ja zaključila da je vrijeme da odem doma dok se još imam volje i snage pravit fina i ne pozvat ga da slobodno zasvira na mojim strunama (pjesnički rečeno, jelte... ).
Naravno da sam prijavila frendici kaj je bilo, naravno da je čekala budna. Naravno da sam je angažirala da se sutra čuje s njim i da sve ispita.
I onda je uslijedilo "sutra". Nedjelja. Prokleta nedjelja. Naravno da sam ga proguglala, profejsala. Naravno da sam to napravila diskretno. Neću da odmah skuži da imam issues.
Frendica se javila, tražio ju je moj broj. I to je bilo to. Cijeli dan se nisam odvajala od telefona, nosila sam ga sa sobom u wc. Dok sam bila pod tušem, telefon je bio na polici izvan tuša, pa sam svako toliko brisala paru s vrata tuš kabine i lijepila nos na staklo da vidim jel možda zvoni.
U jednom trenu sam ga odlučila snagom volje natjerat da zazvoni. Ništa. NIŠTA.
Tinejdžerka u meni je vrištala - Kaj mu se ne sviđaaaaaaaaam? Zakaj me ne zoveeeeeeeee? Jesam se ja to zdebljala? A kaj ak je krivo prepisao broj koji mu je dala frendica? A kaj ak ovo? A kaj ak ono? Zašto me ne voliiiiii??
Uglavnom, napokon sam popodne nekako uspjela utišat iritantnu i očito, malo psihički nestabilnu, tinejdžerku... Ufurala sam se u neku seriju o američkom predsjedniku... kad li... tiho i skoro nezamjetno vibriranje za sms.
I da.. I DAAAAAAA!!! On me pita jesam li se naspavala...
I tako, sms sim, sms tam...i pita me kad ćemo se opet ljubit on i ja.
Odgovor, moje dame i gospodo, je - DANAS. VEČERAS. U KINU!
JUH!
Nema komentara:
Objavi komentar