Što je zaista šteta, obzirom da imam u planu najljepšu haljinu ikad...
Pa krenimo s pobjednikom ovog tjedna...
Naime, uvijek sam doktore smatrala iznimno dobrim ženicima... Ono, obrazovano, perspektivno, ambiciozno...računaš da imaju zrno soli u glavi, po mogućnosti lijepe ruke, i da eto... imaju neke manire ophođenja s ljudima, pošto se s njima sreću na dnevnoj bazi ...
Kad li ...
Prijateljica i ja na kavi to divno neradno jutro... Njoj zvoni mob, doći će njen prijatelj na kavicu s nama... i prijatelj je Doktor... kako ćemo ga nazivati i nadalje u ovom tekstu...
Pridružio nam se visoki Doktor, sa zelenim očima. Oko, 36 godina, ortoped, stažira u Đakovu ili Našicama, nisam dobro upamtila..
I tako sjedimo na kavici nas troje, čavrljamo o svemu, muško ženskim odnosima, studenticama medicine... i Doktor djeluje uljudno, duhovito, pristojno i nadasve perspektivno...
Nakon što se poslije kave rastasmo, tražio je moj broj od moje prijateljice; prijateljica nakon što je odgovorila na moje pitanje da je zdrav u glavi i normalan, dala moj broj. Doktor nazvao i dogovorismo se za drugi dan, za neko ranovečernje pićence u gradu...
Našli se na pićencu, Doktor cijelo to vrijeme bio fin i pristojan, malo dosadnjikav, ali dala sam čovjeku šansu obzirom na dugogodišnje bubanje iz teških, debelih knjiga...
Čavrljasmo o ovom i o onom, o životu općenito, Doktorskim planovima za budućnost.
Opće je poznato da žene kad napune 30-u svakog muškarca počnu promatrati kao potencijalnog ženika. Ni ja nisam iznimka.
Doktor je bio materijal pun potencijala u pravim rukama. Mojim. :) Već sam se počela zabavljati mišlju - Za koga se udati, kome život upropastiti... Došlo vrijeme polaska kući, jer ipak se drugi dan radi, a dobri Doktor putuje za Đakovo. Ili Našice.
Nakon 15-ak minuta vožnje dođosmo do moje zgrade. Opće je poznato da sam na prvim dejtovima vrlo fina, bez pretjerano sočnih dvosmislenih doskočica... Zato me sljedeći razvoj događaja nemilo iznenadio.
Opraštala sam se u autu sa svojim standardnim govorom i rukom na kvaki od vrata: Hvala ti na druženju i vožnji, lijepo sam se provela...čujemo se... Već kad sam skoro otvorila vrata, doktor me prihvatio za zglob na ruci... Dok sam se okretala prema njemu, još je negdje tinjala nada da mi samo provjerava bilo i da će sve još normalno završiti... Našla sam se s užarenim očima svog Doktora, koji je izgledao kao gospon Fulir dok pipka gospođu kraj stola... Gledala sam ga malo u strahu, malo iznenađena, a Doktor je prosuo rečenicu koja će ući u anale za kafanskim stolovima s mojim ženama: Pa daj pusu svom Doktoru!
Slobodnu ruku sam podigla u znak "Stop" i nekako mlitavo promucala - Ne, ne bih, stvarno... -
Očito nisam bila dovoljno odlučna, jer me Doktor malo jače stegnuo oko zgloba i počeo privlačiti, sad već nestrpljivo i strastveno šaputajući: Ajde, pa daj jednu pusu svom Doktoru, samo jednu pusicu...
Ovaj put puno odlučnije i puno glasnije sam rekla - Ne, zaista, u redu je.. -, povukla svoju zarobljenu ruku natrag k sebi, rekla Laku noć i izašla iz auta.
Doktor me nazvao kasnije i pokušao dogovoriti drugi dejt. Rekla sam da nisam baš sigurna, a on je opet strastveno prošaputao na slušalicu - Ajde, malena, pa javi se svom Doktoru!
Spustila sam slušalicu i malo se stresla od svog Doktora...
Kunem se svim na svijetu, ne razumijem zašto se stalno sebi obraća kao nečijem Doktoru, u ovom slučaju mom.
Stari, ja svog Doktora imam, a on me ne tjera da mu dam pusicu...
Sve što sam nakon toga mogla je nazvat frendicu - A rekla si da je normalan...
Do današnjeg objavljivanja ovog teksta, nisam se javila svom Doktoru...
Nema komentara:
Objavi komentar