Ali bit će o ljubavi.
Trenutno radim na projektu koji zahtijeva jako puno kontakta s ljudima koji su oboljeli od karcinoma.
Danas sam cijeli dan s tim dragim, i prekrasnim ljudima. Gledam ih kako se smiješe, razgovaraju o svojoj bolesti, o stvarima koje su im prestale biti bitne.
Gledam ih kako gledaju ljude koje vole, kako ih primaju za ruku dok se smiju. Gledam kako im ljubav mijenja izraz lica. Gledam kako nada tinja u svima njima i kako im oči sjaje dok pričaju o sutra.
Gledam kako cijene iznad svega ljubav. I život. Svoj život. Koliko god u ovom trenu izmučen, životarski, težak bio... ipak je vrijedan življenja i borbe. Jer znaju da sutra možda može biti bolji.
I ne mogu, ne mogu, danas cijeli dan ne mogu, prestati razmišljati koliko sam zapravo nezahvalna.
Žalim se na vlagu u zraku, na kišu koja neprestano pada; pa mi je hladno, pa mi je zima; pa su mi hlače tijesne, pa su mi široke; pa me jebe to kaj nema cipela mog broja, pa je stalno nekaj; pa jebeš pos'o, pa jebeš vladu, pa državu, pa recesiju, pa besparicu, pa ovo, pa ono ... pa stalno je nekaj, i stalno nekaj ne štima... I nemam najnovije Armani hlače, i nisam kupila kožnu jaknu, i pal mi je iPhone na pod i malo se razbil... I jebe me malo kaj dobivam prve bore i mislim si hoće mi se guzica objesit ako ne budem vježbala sedam dana...
A realno imam sve.
Imam ljude koji me vole. I koje volim ja. Nisam gladna, nisam gola, nisam bosa. Spavam u nečijem zagrljaju i netko spava u mom. Budim se i prvo što ugledam je osmijeh nekoga tko mi grije srce.
Imam dovoljno love da si kupim pljuge, da si platim kavu i kupim jagode na kraju dana.
Imam prijatelje s kojima umirem od smijeha, koji me cimnu svaki dan da čuju kako sam i da mi ispričaju poneku anegdotu iz svog dnevnog rasporeda. Imam prijatelje koji su bili tu kad su se svjetovi rušili i koji su bili tu da ih ponovno sagrade sa mnom. Imam divne kolege i dobar posao.
I imam svoje zdravlje. Znam da ću dočekati sutrašnji dan kad legnem navečer u krevet. Kad zaklopim oči, ne razmišljam koliko puta ću ih još otvoriti.
Veselim se svojim rođendanima koji tek trebaju doći i rođendanima meni dragih ljudi.
Nekako od danas me više nije strah starenja, bora oko očiju i usana, spuštene guzice i opuštenog trbuha nakon poroda. Veselim se svakom danu koji će doći. Koliko god dobar ili loš bio. Samo iz jednog razloga - jer će doći.
Veselim se svakoj novoj bori, svakom novom smijehu. Veselim se jednog dana muke jer mi je dijete otkazalo poslušnost i bacilo se na pod u supermarketu pred 50 ljudi jer ja njemu odbijam kupiti 178. igračku.
Veselim se svakom novom jutru, svakoj novoj večeri i godinama koje će prolaziti... i svakoj novoj svjećici na mojoj torti i tortama ljudi koje volim.
I nadam se da nikad neću zaboraviti kako se sada osjećam.
Volite se, ljudi. I čuvajte jedni druge. Čuvajte svoje dane, volite svoje godine i vrijeme koje prolazi. Zato jer prolazi. Nekad donosi manje lijepe stvari, ali ponekad donese nevjerojatne ljude i momente koje nikad ne zaboravljamo.
Volite se. Volite sebe. Volite druge. I čuvajte i sebe i druge. Jer smo i mi, kao i vrijeme koje prolazi, neprocjenjivi....
Nema komentara:
Objavi komentar