Moram se pohvaliti da smo naletjeli i na bivšu gospođu. Naime, nedjeljno popodne, u Samoboru svi jedu kremšnite, on i ja se u jednom shopping centru držimo za ruke... Šećemo kroz neki dućan, među policama s robom, hodam iza njega, okrećem se, zujim po dućanu. On se odjednom naglo zaustavi, ja se zakucam u njega, dignem pogled, i nađem se oči u oči s kobrom.
Uzjebala sam se do te mjere, da sam sigurna da mi je prozor bio negdje blizu, da bih se zatrčala prema njemu u potrazi za spasom.... Nakon par sekundi zvjerinjanja u svim smjerovima, bez riječi sam ih zaobišla i izašla iz dućana, kao da nisam s njim... mada su i ona i njena frendica skužili da sam s njim...
Ta nenadana situacija me tako iznervirala, dok sam ga čekala te dvije minute, samo sam se još jače nabrijala... Izašao je van, pogledao me, krenula sam prema garažama... On: Idemo sad u Konzum? Ja: Ma idem u pičku materinu! (da prostite)..
Međutim, svi ti mali incidenti ne mogu narušiti naš jedinstveni sklad...
Ono što nam je nedavno narušilo sklad bilo je njegovo "Ja se više u životu ne mislim ženit i ne mislim imat djecu više!" ... U prvi mah me ta izjava nije baš dotakla, jerbo nije da sam baš luda za brakom, a za djecom još i manje. However, nakon kratkog premišljanja, ipak sam došla do uznemiravajuće činjenice - Nisu mi otvorene sve opcije... Nije bit u braku, više je bit u tome da jednostavno mi nisu sve opcije otvorene, a ako nešto ne volim - to je manjak opcija ili nepostojanje povoljnih opcija za mene... Na to sam mu samo odgovorila da je time vjerojatno stavio rok trajanja na nas. I u tom trenu sam zamislila da ga više nema, osjetila navalu bujice suza i pobjegla kući... kasnije se ispostavilo da moj "ne mislim se više nikad ženit" muškarac, ipak nije od kamena, jer me drugi dan mahnito zvao i nakon izvlačenja kliještima iz njega priznao - Bojim se da ćeš sad otić..
Naravno da nisam otišla. Nisam ni u jednom trenu baš ni pomislila na to. Ali svakako me još više učvrstila njegova izjava da to ne treba baš shvatiti kao uklesano u kamenu... I onda se opet uključio onaj ženski mod - Ja ću to promijeniti... ako budem htjela. - I živimo dalje, sretni i zadovoljni... dok nas želja za brakom ne razdvoji...
Inače, ljigavo samo i preljigavo smo sretni i vjerojatno svima idemo na živce. Ne razdvajamo se nikad, osim ako u pitanju nisu više sile, recimo posjet mojih roditelja na dan - dva.
Uskoro idemo i na vikend kod tih istih mojih roditelja, koji su se pomirili s činjenicom da im kćer hoda s rastavljenim.
Znam da je ovaj post prilično zbrda zdola, i da nema neke jedinstvene niti poveznice... ali jednostavno ne znam kako da pišem o njemu, a da ne zvuči kao da pišem spomenar - On je meni super, ja sam njemu super, mi smo baš super i ja sam tak jako sretna...
U nadi da ćete mi oprostiti ovo nespretno trabunjanje - ljubi vas Priležnica :)
Nema komentara:
Objavi komentar