Dakle, evo me na dan poljubaca! Koincidencija?! I don't think so... Dugo ne pisah, oprostite, igram se domaćice...
Gitarist i ja jašemo prema sutonu i svaki dan je otprilike kao odjavna scena nekog kaubojskog romantičnog filma.
Igram se domaćice, žene, majke i kraljice... Dobro, ne baš majke - mada, kako smo nepažljivi katkad, možda vam sada i dvoje piše ovaj post.
Enihu, odlutah. Da, dakle - sve je idealno. Idealno do te mjere, da je on već 2 mjeseca kod mene. I ima ključ od stana. Ja imam u svojoj spavaćoj sobi dasku za peglanje koja trenutno služi kao njegov ormar (jer pola pravog ormara je jednostavno too mainstream i našoj bi vezi dao nešto ozbiljniju notu. A volimo biti neozbiljni. )...
Njegove gitare stoje po cijelom stanu i uredno preskačem preko njih, i to bez najmanjeg živciranja, kao da berem tratinčice na livadi.. Nikad ne zna di su mu naočale, ujutro se ne može probuditi, a prvo pitanje ujutro je uvijek - Jel ima kave..? Dižem se prije njega par minute, jer jednostavno volim kad mu odgovorim s "Da!".
Svi prijatelji su nam se zavoljeli i međusobno, razmijenili brojeve telefona i pofejsali se. Ako ikad krene rasap, mogu samo zamisliti brzinu kojom ćemo svi stiskati - Unfriend! U slobodno vrijeme roštiljamo svi zajedno, planiramo vikende i ljetovanja.
Svako jutro imam privatni mali koncert - dok se oblačim za posao sviraju se moji najdraži - Clapton, Black Crowes, Warren Haynes, John Mayer... ponekad ubaci i "moju" pjesmu, onu jednu koju je nasvirao za mene. Znam da je otrcano, znam da je floskuletina ko kuća... ali jednostavno me nije briga.
Dane provodimo u smijehu, dočekujemo jedno drugo poslije posla. I iskreno, nisam nikad mislila da ću ovo reći, ali nekad znam stajati i gledati kako nam se majice suše na štriku jedna do druge i smijem se.
Volim kuhati za nas, volim peći kolače s puno kreme koje u 2 ujutro jedemo u krevetu. Ne smeta me što mijenjam plahte skoro svaki dan.
U međuvremenu se zabavljamo... u kvartovskom dućanu svaki put posložimo bočice Coca Cole s imenima da tvore neku glupu rečenicu. I onda se smijemo ko debili.
Ali sex... Dakle, sex dame i gospodo... otkrivam sasvim nove dimenzije i kutke svemira! I česti smo posjetitelji - sex shopa- positive vibrations... :) Imaju ultra cool vezivo za ruke (koje ne ostavlja tragove i ne osjećam se kao freak na poslu kad navlačim rukave na +30 preko zglobova), odlične uniformice stjuardesa i neke mrežaste bodije. Sex nikad nije bio zabavniji i nikad nije bio bolji. Već 3 mjeseca na posao ujutro dolazim pola sata kasnije, s poluosušenom kosom, bez šminke i s mirisom gela za tuširanje... jer nikad se ne možemo rastati na vrijeme.
Ponekad jednostavno slušamo Elvisa i jedemo čokolade s malinom. Grli me čvrsto i često. Kad me boli (uslijed onih dana u mjesecu) drži me na sebi i ljubi u kosu i nosi čokolade. Zove me s posla da me pita kad sam gotova, jer on bi došao po mene.
Znam da sam malo nekoherentna, ali sam zaljubljena preko ušiju. I on je zaljubljen u mene. Sve je dobro, sve šljaka i štima, sve se poklopilo, sve je kako treba biti - bez i najmanjeg truda. Jednostavno, sve ide samo od sebe.
Dakle, za kraj ovog posta i za svjetski dan ljubljenja - ljubite se dugo, ljubite se puno, ljubite se što češće. Mi ljudi smo prokleti i počnemo shvaćati sve zdravo za gotovo. Ne želim nikad s njim ništa uzeti zdravo za gotovo. :)
Ništa više nemam za reći danas - osim živjeli gitaristi i rock'n'roll! :)
Nema komentara:
Objavi komentar