utorak, 26. ožujka 2013.

The Boss i njegove brutalne gluposti

Kao sto slika rece... ja mora da imam magican supak, obzirom da moj sef ocekuje da iz njega iscupam cuda i trikove, mozda i besplatnu fiskalnu kasu...

Naime. Pocelo je od ranog jutra. Nema grijanja. Ne, nisu cijevi popucale,  ne - nije riknulo, ne... Naime, prosli mjesec smo dobili veliki racun za grijanje. Sad je vec skoro travanj, sta je supci, grijali bi se? Mislim da tako to nekako izgleda u glavi mog sefa.
Nema veze sto je ispod 0, nema veze sto je snjezina do koljena. I sto pada cijeli dan. Nista to nema veze. Nema grijanja i tocka. Dan sam prosjedila u kaputu, rukava navucenih do prstiju. Virili su taman toliko da mogu tipkati.

Zatim. Bcc. Da ga jebo Bcc. Skjuz maj drti mauth.
Dakle, u strahu da mozda ne bih napisala strankama da je nevjerojatan supak na kugli zemaljskoj, inzistira da bude u Bcc-u u svakom mom mailu prema van. U SVAKOM. Dakle, i onoj najglupljoj prepisci s prodajasima. Jer, zamisli, mogla bih stupiti s nekim u kontakt, a da on to ne zna... Aaaaaaa.. Imagine that.


Zatim. Slaganje mailova. Kad god saljem mailove novim klijentima, on inzistira da ih on procita. Onda ja natipkam mail. Pa prvo posaljem njemu. Onda on dodje do mene pa mi popravimo 3 rijeci. Onda mu ja to opet saljem na mail. Onda on opet dodje do mene, onda mi opet popravimo 3 rijeci. Onda ja to opet saljem, onda on opet dolazi do mene i pita me sto mislim o sadasnjem tekstu. Ja mu kazem da meni ne valja. Onda se vratimo na prvotni.
Onda ja to saljem klijentima.
S njim u Bcc, katkad i u Cc. A-ha! Kaj ja mislim da bum se dopisivala s klijentom a da on to ne vidi... pih.
Naravno, to sto smo tu potrosili 45 minuta nema veze. Jer ja bih date zadatke "trebala obavljati mozda malo brze". To sto s njim trosim pola dana na idiotarije- to nema veze.

Uz to bih jos trebala stici na 3 sastanka, svoj djeci svijeta, zajedno sa zekom podijeliti jaja za Uskrs, napraviti premet i spagu na povratku u ured i njemu podici s poda nesto sto mu je ispalo.
Jer on nikad ne podize s poda nesto sto je srusio, sto mu je palo ili se prevrnulo. To mu je valjda ispod ponosa. I to cemo mi smrtnici.

Zatim, sve mu je BRUTALNO. Brutalno sjebana drzava, brutalni lopovi u ovoj drzavi, brutalni idioti. Sve brutalno ispod njegovog intelekta i nitko nis ne kuzi. Samo on. On je BRUTALNO inteligentan. A mi se BRUTALNO prevrcemo ocima.
Nikad vjerojatno ne razmislja o tome da nam je drzava BRUTALNO sjebana zbog BRUTALNIH  poduzetnika poput njega, da je i on jedan od BRUTALNIH lopova ove drzave i BRUTALNI idiot. I da zapravo samo dobiva ono sto je BRUTALNO zasluzio.

Zatim. Sate koje sam provela na sastancima, gospodin ocekuje da odradim dodatno. Iako mi je natovario 3 radna vikenda. Iako na pauzu ne idem. Jer BRUTALNO ne stignem. Kad spomenem da necu nista odraditi jer radim vikendom, nesto mrmlja (vjerojatno da sam BRUTALNI idiot, kao i svi mi koji radimo za njega).

Iskreno, ja za sebe mislim da sam BRUTALNI madjionicar, obzirom na BRUTALNE stvari koje radim, a koje on ne placa. On bi sve, ali ne bi nista platio. Nikome. Ni dobavljacima, ni medijima, ni vanjskim suradnicima. Sve bi on, ali pod uvjetom da ne plati. Ocito mu nitko dosad nije rekao da moras nesto dati da bi nesto dobio, jer nema dzabe ni u stare babe.

Zatim. Kad tramvaji ne voze na snijegu, i ja na posao zakasnim 10 minuta, on me doceka na vratima. Dok se borim s kisobranom, tresem sal i kaput od snijega, a voda mi kapa s kose, on pripomene kako ipak imamo radno vrijeme. Bez obzira na to sto svaki dan ostajem 2 sata duze na poslu.



E pa BRUTALNO mi ga je pun kurac, BRUTALNO mi je dosta ove BRUTALNO sjebane drzave u kojoj opstaju samo ljudi poput njega.
Al obzirom da to pisem ovdje, a njemu se smjeskam i klimam glavom, BRUTALNO sam to i zasluzila.

FYI - sto se mog ljubavnog zivota tice, BRUTALNO je bezveze. S curom sam se vidjela na polusatnoj kavi. U kojoj mi je on uspio reci kako OBOZAVA da mu se stavi prst u guzu tokom sexa. Bila sam u prevelikom soku da mu kazem da mu ja svakako necu staviti prst u guzu. Niti ista drugo ikad vise igdje. Otisla sam, tj. pobjegla sam s kave u nevjerici i ostavila ga u uvjerenju da ce dobiti prstic u guzu. Mozda i hoce. Samo ne moj.
BRUTALNO sam sokirana i dalje. Jer... zar se zaista to govori na kavi... onako kao - Vrijeme je bezveze, tak je hladno, volim prstic u guzi, ovo proljece nikako da dodje.

M. se javio, pa smo nesto kratko procakulali. Pitao me kako mi je decko. Ja iskreno rekla da mi je prisjelo kad mi je rekao za prstic u guzi. M. umro od smijeha i samo prokomentirao - Vidimo se.


BRUTALNO sam overworked and underfucked.

Nema komentara:

Objavi komentar