srijeda, 1. svibnja 2013.

Oh, crap!

Daklem, ovaj sam neradni dan odlučila iskoristiti za mali update o napretku svog ljubavnog života.

I., jelte...

Dakle, onaj put u kino otišli, jer je čovjek zaspao.
Iako se svaka stanica u mom malom tijelu raspizdila, stoički sam podnijela taj udarac na svoj ego, i rekla da nema problema...

Drugi dan je uslijedio ranojutarnji poziv na kavu. Pa drugi dan na još jednu kavu. Pa treći dan na još jednu. Baš kad sam pomislila da ću se pretvorit u veliku vrećicu Lavazze, uslijedio je i poziv na pivu. Gdje sam mu čak upoznala i frenda.

Uslijedilo je ljubakanje u autu. Druga večer je opet završila pozivom na neku svirku. Otišla sam po cugu na šank i za njega naručila malu pivu. Konobar me tri puta pitao jesam li sigurna da želi MALU pivu. Slegnula sam ramenima, a konobar je mudro zaključio - Mora da se zaljubio...

Nacerekala sam se. U nadi da bi to možda moglo biti točno. However. Eto dejtamo. I ljubimo se u autu poslije dejta. Fino, pristojno ljubakanje, s natruhama pristojnog drpanja - daklem, ništa ispod odjeće.
Ljubi me kao nikad nitko prije, kad mu osjetim prste na nekom dijelu gole kože, sve u meni se zategne i napne... zadržim dah svaki put kad mi krene po bedrima... većinu vremena nakon ljubakanja idem kući omamljena i lelujava, pomalo drhtavih nogu i drhtavih usana... Sa žaljenjem što nismo još malo, pa još malo više, pa sve i svašta...

Ovo mi je prvi put u životu da ne moram hvatat nečije ruke koje mi otkopčavaju hlače, grudnjak i skidaju majicu u isto vrijeme. I koliko god me to oduševljavalo, s druge strane si pomalo pomislim kako njegove ruke ne bih baš pretjerao hvatala i sprječavala... više bih podigla bijelu zastavu...

I sad sam puzzled. I. je prilično skuliran. Navikla sam oduševljavati ljude s kojima izlazim, i koji bi htjeli odmah sve i odmah sad. Njemu se baš nigdje ne žuri pretjerano. Većinu vremena nisam ni sigurna koliko mu se ja to točno sviđam, al onda se utješim onim da se valjda ne bi viđao sa mnom da mu se baš ne sviđam... Mada, čudni su putevi muškarčevog mozga...

However, ja sam nekako postala nestrpljiva.
Kad se ljubakamo, cijelo vrijeme mislim - raskopčaj mi vestu, raskopčaj mi vestu... Vrijeme si kratim vrteći u glavi filmske, pomalo pornografske scene, u kojima smo on i ja glavni likovi. Gledam u mobitel neprestano, nadajući se da će zazvonit, prosto snagom moje volje.
Na svaki sms odgovaram promptno i ažurno i uvijek jedva čekam.

Ne mogu prestati misliti na njega ni u situacijama u kojima bih zaista trebala biti skoncentrirana na nešto drugo. Jednog dana ću ostat bez ruke tako i samo ću si mislit - Oh, cool, možda će mi doći u bolnicu...

On je duhovit, smiren, šarmantan... pristojan i pametan. i sve, sve je.. pušta mi glazbu koju je svirao i snimio, i svaki put ostanem potpuno oduševljena i pomalo izgubljena... trudeći se ne ponašati k'o groupie...  Tu i tamo mi baci neki škakljivi, opsceni komentar, koji mi se kasnije vrti cijeli dan po glavi... mala buba u uhu koja me pokrene iznutra i cijeli moj mali kinky svemir zavrti oko njega.

Ja sam mahnita, totalno unezvjerena, nevjerojatno ga željna fizički i najnestrpljivija osoba na svijetu.

I jutros tako kad mi je napisao da bi mogli popiti kavu popodne, kunem se, srce mi je poskočilo i lupnulo... i mislim si... Oh, crap, zaljubila sam se.

Nema komentara:

Objavi komentar