Zanese vas taj prvotni osjećaj i ponašate se kao da sutra ne postoji, mijenjate planove u sekundi, trčite na svaki znak i javljanje... na kraju skontate da je taj netko drugi za koga to radite bezveznjak, kao i ostali iz plejade bezveznih frajer i sve nekako padne u vodu...
Ne, ja još uvijek nisam došla do toga. Ludilo me i dalje trese, srca cupka, a pamet zaspi...
I dalje je s njim sve vrlo lako... Sve teče, glatko i bez drame.
Ne znam zašto sam uporno toliko fascinirana njegovom jednostavnošću i normalnošću... valjda kad ukoračiš u određene godine, puna ti je kapa komplikacija, sranja - kako tuđih, tako i svojih; boriš se s kreditima, režijama, nekim čudnim muškarcima, silom težom koja ti uporno neke dijelove tijela vuče na dolje; radiš posao koji ti svaki dan oduzme živaca more jedno... i sve što zapravo hoćeš - je nešto easy going, nešto lagano, nešto što nije tak jebeno teško i naporno...
I to je ono što sam našla u njemu. Nije teško i naporno. Nema komplikacija, nema drame, nema onih natezanja. Sve je lako. I ide prirodnim tokom.
Danas smo dosegli prvi milestone - od danas sam "draga". Zapravo, još od jučer preko telefona, ali danas sam "draga" dobila i napismeno... :) Nevjerojatna je ta dječja radost koja mi je na tu riječ zatoplila srce. Još sam se nekoliko puta u danu vratila na tu rečenicu u kojoj stoji "draga".
Nikad me nitko nije tako zvao. Bila sam malička, ribica, lepotuška, ljubav, beba.... ali nikad nisam bila draga. Ima nešto u toj riječi što me potpuno očaralo...
Draga...
Nekako mi budi sjećanje na onaj stari sevdah - mojoj dragoj... bele ruže, nežne ruže...
Volim kako me čini ponosnom. Kad god ga čujem kako svira i kako mu harme promiču pod prstima - neizmjerno sam ponosna... Neizmjerno sam ponosna na sebe kad mi prvoj odsvira nešto.. nešto što još nitko nije čuo... Nevjerojatno je koliko se osjećam počašćeno...
I sve te neke male stvari koje radi...
Danas me pitao kako to da sam tako dobra prema njemu... Napisala sam mu: Pa to je lako?
Uslijedilo je: Pa kako, pa zašto, pa zanima me...
Ni sama nisam shvatila da je to tako lako dok mu to nisam napisala... morala sam malo razmisliti zašto mi je to s njim toliko lako... Zato jer je on dobar prema meni. Zato što uzvraćam mjerom kojom dobivam. Zato što ima nešto u njemu što me tjera da razmišljam o njemu, da se brinem, da budem blaga, da budem dobra... Zato jer me svaki njegov potez potajno oduševi, zato jer misli na mene kad i ne slutim da misli na mene; zato jer pamti glupe stvari koje volim; zato jer nikada ne zaboravi pitati kako je prošlo nešto što me brinulo...
Zato jer volim kako izgleda dok spava, zato jer volim kako mi stavlja glavu na svoje rame, zato jer volim kako me grli oko struka kad odlazi od mene... zato jer je tako mnogo više od muškaraca koje znam.
Zato jer volim što voli naš smijeh i naše beskonačne glupave fore; zato jer voli vrijeme sa mnom; zato jer mu je lijepo sa mnom; zato jer me čuva.
Zato jer od njega učim, zato jer sam s njim smirena.
Zbog toga svega i još zbog toliko toga - dobra sam prema njemu; dobra sam prema drugima; dobra sam prema sebi. Zbog svega toga, i zbog njega - bolja sam.
(Znam da sam dosadna... I znam da trebam prestati nabrajati ovako.... )
Nema komentara:
Objavi komentar