Vibracija je pulsirala u ritmu moje vlastite vibracije. Javila sam se vec odusevljena s time sto ce mi reci da dolazi do mene na malo afternoon delighta...
However, M. je ovaj put imao malo drugacije planove. Htio me izvesti. Lijep dan, sunce, bla bla. I dalje sam se nadala da cemo negdje na suncu na brzaka srknuti kavu, pa se onda jos brze poskidati.
Docekao me ispred zgrade na motoru. Nekom fancy motoru. Whatever. Moj ushit je bio ono sto moj orgazam ne ni bio - odglumljen.
Sjela sam na motor. Ima nesto u toj voznji i drzanju mocne zivotinje medju nogama. U ovom slucaju dvije. Voznja je na kraju ispala nesto kao mala, brza, adrenalinom nabijena predigra. Ocito samo za mene. On je i dalje zelio da se druzimo na suncanom danu.
Nakon prvotne neraspolozenosti, jer ocito sam imala nesto drugo u planu, odjednom mi se situacija razvedrila. M. je galantan, elokventan i bistar, duhovit sugovornik.
Mada bojim se da je nasa mala afera krenula nekim drugacijim putevima.
Sjedili smo tako, udobno ubundani na jednoj od terasa u gradu. On visok, sarmantan, u motoristickoj jakni. Ja u crnoj uskoj koznoj jakni, s velikim crnim suncanim naocalama, kosom malo razmrsenom od voznje. Otpuhivala sam dimove, smjeskajuci se. Na momente sam se osjecala kao u Aferi Thomasa Crowna. Opasno. Fatalno.
Onda je on rekao da sam mu falila. I vise nego bi on htio. Onda ja nisam rekla nista. Rekao je da ga veselim, uveseljavam, da mu vrijeme sa mnom leti. I da ima osjecaj da bi mi mogao reci bilo sto. I da mu je zao sto ja njemu ne govorim nista. Sto se ne povjeravam. Sto je uvijek distanca izmedju nas.
Objasnila sam mu kako smatram da je to dobro za nas odnos, ukoliko ga zelimo zadrzati takvim kakav je. Odjednom se moja afera Thomasa Crowna pretvorila u neki cudan tok svijesti Woodya Allena. Ono - da nije smijesno, bilo bi ocajno.
M. je zapravo onaj tip koji bi bio i posten i jeben, da prostite. On ne moze imati sexualnu aferu, sexa radi. On bi da ga vole. I on bi da voli nekog drugog. Da se moze opravdati pred samim sobom jer je umocio sa strane. Da si moze reci - Nisam si mogao pomoci, zaljubio sam se.
Iskreno, kuzim taj point of view, jer sam ja ista takva. Ja volim izigravati one filmske trenutke i fatalnosti, isfurat onu foru - da smo se jednostavno morali sresti. Volim reci da me toliko ponijelo da si jednostavno nisam mogla pomoci. I volim tako zivjeti, tako ljubiti.
Ali nazalost, ovo nije jedan od tih filmova. Ovo je avantura sexa radi. Ponijelo me naravno. Ali ponijela me tjelesna strast, a ne preskakanje srca na sam spomen njegova imena i bitka.
Rastali smo se u prilicno cudnom tonu. Imala sam osjecaj da je povrijedjen jer sam mu odbila dati nesto za sto on misli da bi mu trebalo pripadati - odanost, zaljubljenost, zanesenost.
Ono sto on ne razumije je da sam mu odbila dati da posudjuje moj zivot i zivi taj posudjeni zivot nekoliko sati u danu.
Nemam taj luksuz da se zaljubim u njega i pocnem prizeljkivati nesto sto nije moje. Ne zelim zivjeti dane da mi nedostaje kad ga nema, da ocajavam jer znam gdje je kad nije sa mnom, i da se ubijam mislima o tome sto ima negdje drugdje.
Ovo je bila izvrsna avantura. Nadam se da cemo moci nastaviti u istom tonu. U suprotnom cemo se morati oprostiti.
Nadam se da sam sve to samo preuvelicala u svojoj glavi i da sam paranoicna bez razloga. Jer jos jedan razgovor o tome ima li drugih muskaraca za koje nesto osjecam ne bih mogla podnijeti.
Pogotovo kad su pravila o takvim razgovorima vrlo jasno odredjena na samom pocetku.
Sutra cemo se opet vidjeti. Na sex play dateu. Nadam se da ce do tada shvatiti kako je to izvrstan odnos. Upravo takav kakav je. Ni vise ni manje.
Nema komentara:
Objavi komentar