Još sinoć su me probadala leđa od eskpada popodne, ali hej ... bilo mi je to normalno i ok, i to očekuješ da će se dogoditi kad se 100 kg zabija silovito na 50 kg.
Jutros smo se kratko i slatko povaljali po krevetu i veselo, pjevajući krenusmo svatko svojim putem na posao. Problemi su počeli prije koja 2 sata kad mi se počelo kočiti desno rame i desna strana vrata. Misleći da je zato jer glupo sjedim i još gluplje pružam ruku kad dohvaćam miš, malo sam se zarotirala u nadi da će proći.
Ne da nije prošlo, nego se ukočenost proširila. Trenutno je situacija takva da se ne mogu okrenuti na desnu stranu, a ako baš moram- zakrećem se cijelim tijelom.
Naravno ne pomaže ni činjenica da mi crvenilo oko zglobova nije prošlo, pa navlačim rukave cijeli dan kao neka neuravnotežena klinka koja rukavima skriva posjekotine.
Iskreno, guzicu si od straha nisam ni pogledala.
I tako kukam M. na telefon da me boli, da sam se ukočila, da imam tragove po sebi, da ovo, da ono ... on komentira kako smo mi male cure super, al da brate, brzo pucamo ... "Kad bih češće dolazio, pukla bi na pola..."
I u tom trenu - čujem samo češće dolazio i u glavi mi bljeskaju slike od jutros, kad mi gura ruke pod ručnik i poteže me za mokru kosu, i naslanja na zid u kupaoni. Mislila sam da ću otopiti kupaonske pločice.
Dok se spuštao između mojih nogu, gledala sam ga u ogledalo .. 100 kg čistog mišića, ruke na mom struku, koje se čine tako velike.
Ostavljala sam dah na kupaonskim pločicama.
Volim sve njegove pokrete. Svi pokreti su mu odlučni, čvrsti, odrješiti. Premjestio me na gornji dio kreveta i gledala sam ga među svojim nogama. Sama slika je napaljujuća. Volim kad se premjesti na mene. Volim njegovu težinu ispod koje teže dišem. Volim kad mi primi ruke i kad postanem bespomoćna, volim kad mi podiže nogu na svoje rame i kad ga cijelog gledam iznad sebe.
Potpuno sam izgubila nit razgovora s M.
Ponudio se da poslije posla dođe izmasirati moja bolna mjesta. Iako me prijedlog više nego zaintrigirao, morala sam odbiti. Ne bi masirao moja bolna mjesta, već sva moja mjesta. A ne mogu si dopustit da tri dana završim na bolovanju.
Ni sex nije ono što je nekad bio. Ili ni ja nisam izdržljiva kao što sam nekad bila.
Bojim se da ću sljedećih nekoliko dana pisati o nekim manje niskim strastima...
( a i čini mi se da imam problema s poremećajem u pisanju i s "ks" i "sk" skupinama, pošto ih uporno brkam u rečenicama )
Nema komentara:
Objavi komentar