The Boss i njegove brutalne gluposti

Kao sto slika rece... ja mora da imam magican supak, obzirom da moj sef ocekuje da iz njega iscupam cuda i trikove, mozda i besplatnu fiskalnu kasu...

Naime. Pocelo je od ranog jutra. Nema grijanja. Ne, nisu cijevi popucale,  ne - nije riknulo, ne... Naime, prosli mjesec smo dobili veliki racun za grijanje. Sad je vec skoro travanj, sta je supci, grijali bi se? Mislim da tako to nekako izgleda u glavi mog sefa.
Nema veze sto je ispod 0, nema veze sto je snjezina do koljena. I sto pada cijeli dan. Nista to nema veze. Nema grijanja i tocka. Dan sam prosjedila u kaputu, rukava navucenih do prstiju. Virili su taman toliko da mogu tipkati.

Zatim. Bcc. Da ga jebo Bcc. Skjuz maj drti mauth.
Dakle, u strahu da mozda ne bih napisala strankama da je nevjerojatan supak na kugli zemaljskoj, inzistira da bude u Bcc-u u svakom mom mailu prema van. U SVAKOM. Dakle, i onoj najglupljoj prepisci s prodajasima. Jer, zamisli, mogla bih stupiti s nekim u kontakt, a da on to ne zna... Aaaaaaa.. Imagine that.


Zatim. Slaganje mailova. Kad god saljem mailove novim klijentima, on inzistira da ih on procita. Onda ja natipkam mail. Pa prvo posaljem njemu. Onda on dodje do mene pa mi popravimo 3 rijeci. Onda mu ja to opet saljem na mail. Onda on opet dodje do mene, onda mi opet popravimo 3 rijeci. Onda ja to opet saljem, onda on opet dolazi do mene i pita me sto mislim o sadasnjem tekstu. Ja mu kazem da meni ne valja. Onda se vratimo na prvotni.
Onda ja to saljem klijentima.
S njim u Bcc, katkad i u Cc. A-ha! Kaj ja mislim da bum se dopisivala s klijentom a da on to ne vidi... pih.
Naravno, to sto smo tu potrosili 45 minuta nema veze. Jer ja bih date zadatke "trebala obavljati mozda malo brze". To sto s njim trosim pola dana na idiotarije- to nema veze.

Uz to bih jos trebala stici na 3 sastanka, svoj djeci svijeta, zajedno sa zekom podijeliti jaja za Uskrs, napraviti premet i spagu na povratku u ured i njemu podici s poda nesto sto mu je ispalo.
Jer on nikad ne podize s poda nesto sto je srusio, sto mu je palo ili se prevrnulo. To mu je valjda ispod ponosa. I to cemo mi smrtnici.

Zatim, sve mu je BRUTALNO. Brutalno sjebana drzava, brutalni lopovi u ovoj drzavi, brutalni idioti. Sve brutalno ispod njegovog intelekta i nitko nis ne kuzi. Samo on. On je BRUTALNO inteligentan. A mi se BRUTALNO prevrcemo ocima.
Nikad vjerojatno ne razmislja o tome da nam je drzava BRUTALNO sjebana zbog BRUTALNIH  poduzetnika poput njega, da je i on jedan od BRUTALNIH lopova ove drzave i BRUTALNI idiot. I da zapravo samo dobiva ono sto je BRUTALNO zasluzio.

Zatim. Sate koje sam provela na sastancima, gospodin ocekuje da odradim dodatno. Iako mi je natovario 3 radna vikenda. Iako na pauzu ne idem. Jer BRUTALNO ne stignem. Kad spomenem da necu nista odraditi jer radim vikendom, nesto mrmlja (vjerojatno da sam BRUTALNI idiot, kao i svi mi koji radimo za njega).

Iskreno, ja za sebe mislim da sam BRUTALNI madjionicar, obzirom na BRUTALNE stvari koje radim, a koje on ne placa. On bi sve, ali ne bi nista platio. Nikome. Ni dobavljacima, ni medijima, ni vanjskim suradnicima. Sve bi on, ali pod uvjetom da ne plati. Ocito mu nitko dosad nije rekao da moras nesto dati da bi nesto dobio, jer nema dzabe ni u stare babe.

Zatim. Kad tramvaji ne voze na snijegu, i ja na posao zakasnim 10 minuta, on me doceka na vratima. Dok se borim s kisobranom, tresem sal i kaput od snijega, a voda mi kapa s kose, on pripomene kako ipak imamo radno vrijeme. Bez obzira na to sto svaki dan ostajem 2 sata duze na poslu.



E pa BRUTALNO mi ga je pun kurac, BRUTALNO mi je dosta ove BRUTALNO sjebane drzave u kojoj opstaju samo ljudi poput njega.
Al obzirom da to pisem ovdje, a njemu se smjeskam i klimam glavom, BRUTALNO sam to i zasluzila.

FYI - sto se mog ljubavnog zivota tice, BRUTALNO je bezveze. S curom sam se vidjela na polusatnoj kavi. U kojoj mi je on uspio reci kako OBOZAVA da mu se stavi prst u guzu tokom sexa. Bila sam u prevelikom soku da mu kazem da mu ja svakako necu staviti prst u guzu. Niti ista drugo ikad vise igdje. Otisla sam, tj. pobjegla sam s kave u nevjerici i ostavila ga u uvjerenju da ce dobiti prstic u guzu. Mozda i hoce. Samo ne moj.
BRUTALNO sam sokirana i dalje. Jer... zar se zaista to govori na kavi... onako kao - Vrijeme je bezveze, tak je hladno, volim prstic u guzi, ovo proljece nikako da dodje.

M. se javio, pa smo nesto kratko procakulali. Pitao me kako mi je decko. Ja iskreno rekla da mi je prisjelo kad mi je rekao za prstic u guzi. M. umro od smijeha i samo prokomentirao - Vidimo se.


BRUTALNO sam overworked and underfucked.

He's not gay, he's a girlfriend

Pa dragi moji prijatelji, napokon dođoh do zaključka...
On nije gay. On je cura. Ona opsesivna, kontrolirajuća, kilava, nesposobna za vlastiti život. Ona koje se svaki muškarac užasava, a svaka žena srami.
Ona cura koja te zove 700 milijuna puta na dan iako si vrlo jasno i glasno rekao da si na putu, da ne možeš razgovarati. Ona koja zove dok mobitel ne explodira. Ili tvoja glava. I misliš da se svijet koji znaš sigurno urušava u plamenu kad tako manijakalno zove. A onda kad se javiš - ona kaže - Samo sam ti htjela čuti glasić.
Da, dragi moji, on je takva cura.
Iako smo se ovaj tjedan vidjeli bar 3 puta, iako sam prespavala, iako smo ručali zajedno. Iako sam vrlo i glasno rekla da ću biti određeni dio vremena na putu i s prijateljicom koja je doputovala... ništa ga nije zaustavilo da me maltretira svim dostupnim sredstvima moguće komunikacije. Srećom, nisam spomenula da sam na twitteru, inače bi mi zaokupirao i taj mali komad mira.
Ništa ga ne može zaustaviti i sprječiti u njegovom naumu da okupira sve moje vrijeme kao Hitler Poljsku.
Iako konstantno zvoca kako poštuje moj mir i moje vrijeme, ne poštuje ga ni najmanje, ne poštuje ni jednu moju želju da me se ostavi na miru kako bih imala vremena čuti svoje misli - umjesto njegovog kenjkavog glasa na telefonu.
Android mi je gotovo snagom volje promijenio vlastiti broj telefona samo da ne mora pamtiti i primati njegove stupidne mailove svakih 26 sekundi.

Znam da sve pričamo o tome da želimo one dobre dečke... koji će se brinuti o nama, koje će zanimati kako smo i što radimo, gdje smo, jesmo li gladne i žedne, i kada se vraćamo...
Ali predomislila sam se. Za to imam mamu.
NE treba mi još jedna.
Nakon što me 3 dana izluđivao svojim slatkim nenormalnim porukicama, svojim slatkim opsesivnim znakovima pažnje, slikama onoga što je jeo, što je popio, di je bio i koga vidio, s kim sastančio i što je tko rekao, kada je legao i kada ustao, na kraju se ne bih iznenadila da sam dobila i sliku kome je popušio. Mailove mi je zagušio, volju ubio. Svi serveri su pali.
Danas sam stigla u Zagreb i prvo što sam napravila - nazvala sam njega, jer još jedan mail s onolikom količinom sranja ne bih podnijela. Imala sam rupu od pola sata između aerodroma i njega. Našli smo se na kavi na pola puta do mog ureda.
Iako vrlo iziritirana njegovim stalnim njakanjem i sraćkanjem koje sam podnijela stoički, suzdržala sam se od toga da mu kažem - Slušaj mala, malo si mi previše naporna...
Objasnila sam da u trenutnom razdoblju u životu jednostavno nemam vremena. Nemam vremena ni toliko gigabajta za sve mailove koje mi ima poslati. Ruku na srce, svaka želja za sexom prođe. Radije bih ga odvela na chicks flicks movie night, nego u krevet. Lakirale bi si nokte i plele pletenice. Ili nešto...
U svakom slučaju, nakon svega, ne da mi nije bio privlačan, nego bih radije u krevet odvela najbolju prijateljicu.

Nakon svega rečenog... Ne, neću nijednog dobrog tipa - ako ovo znači - dobar tip. Hoću barabu, hoću huligana, hoću onog klasičnog muškarca kojem se ne da trkeljat preko telefona i koji mi neće slati poruke koje KONSTANTNO završavaju sa "pusek u nosek" ...
Hoću onog koji rastavlja jebeni motor u sred dnevnog boravka i kad dođem doma, na njemu umjesto Chanelove kreme za kožu, osjećam miris ulja i varenja. Hoću onog koji će me prevaliti preko kreveta i raditi mi sve živo i ne živo, i društveno neprihvatljivo na tako puno načina.
Hoću onog koji će me držati dok spavam (umjesto da ja držim njega u nejakim ručicama), hoću onog koji će me zagrliti i nasmijati mi se dok cmoljim na film (a ne the other way around) ... Hoću onog koji će mi reći volim te kad smo sami i poslati sms i mail s forama kojima se samo on i ja smijemo.
Hoću MUŠKARCA, neću CURU.

U krajnjem slučaju, da hoću curu, ganjala bih k'o luda Sisu Lane Del Rej, koja me s onim što piše napaljuje više nego on živ kraj mene. (Tviteraši će znati tko je Sisa Lane Del Rej.)

Is he? Or isn't he?

Nakon soka s The one that got away, sabrala sam se i nastavila dalje sa S.om.
Nije pitao, ja nisam pricala o tom nemilom dogadjaju i proslo je.

However, ponekad se i dalje zapitam da li on stvarno voli cure.
Naime, vrlo je zbunjujuc.
Bila sam kod njega doma. Stan - cisti momacki. Tamna koza, staklo, bez previse detalja, vrlo minimalisticki, dvije etaze.
Krevet s naslonom od crne eko koze, vrlo fancy. Nisam pronasla sobu s ljuljackom na stropu. Ali tko zna... Sex je fantastican. Iako nam je tek drugi. Iskreno, to se rijetko srece. Inace je par puta uvijek vrlo nervozno.
Usla sam u stan, docekao me s poljupcem i vinom. Classy. Proveli smo neko vrijeme cavrljajuci. Sjedila sam u koznoj fotelji, on na trosjedu.
Prisao mi je, kleknuo ispred mene. Ljubili smo se, dok mi je otkopcavao hlace. Prebacio me na trosjed i skinuo.
Gledao me, i rekla bih - divio se. ( Hm, valjda nije gay.)
Obrusio se na mene poput japanskog aviona na Pearl Harbor. Covjek je prokleta hobotnica. Bio je posvuda, u isto vrijeme i bilo je intenzivno.
Iskreno, mislim da ima najljepsi kurac koji sam ikad vidjela. Dug, cvrst i spreman. Uvijek spreman. Namjestio mi se izmedju nogu... uhvatio me jednom rukom oko struka i usao u mene.
Zabijao se jako, dugim pokretima. Prilicno snazno, saptao mi kako ga uzasno napaljujem.
Kasnije smo lezali na tom istom trosjedu.
Odjednom me upitao : Jesi li za kavicu?
Gledala sam ga zbunjena, jer to je zvucalo tako... gay. Mozda je samo nervozan, pa mu se glas podize, ali kunem se - imam dublji glas od njega. Kimnula sam glavom, a on je prekrasan gol hodao prema kuhinji. Stavljao je kavu i komentirao - Uzasno mi se svidja tvoj lak za nokte! To sam taj dan vec cula.. Ali od svoje frendice.
Hm.. Gay? U drugom trenu me pogledao - Volim te tak golu na mom trosjedu. Nije gay?
Ne znam sto bi me vise sokiralo - da je gay ili da nije gay...

Cak i njegov dirty talk, s tom dikcijom i nijansom glasa zvuci ... malo feminizirano. "Jako bih te sada jebao." - sve vrlo knjizevni, sve vrlo naglaseno... Kao da mi govori: "Sada bih otisao u svoj kabinet i proucio do kraja formule iz atomske fizike."

S druge strane, sex je fantastican i cini se stvarno da je all in.
Zatim - voli moju odjecu. Malo previse.
Pronjuskala sam mu po ormaricu u kupaoni. All man. And legit. Ne znam kaj sam mislila da bum nasla - ruz za usne?
Pokreti ruku su mu dosta - zenstveni. Nekad mislim da je zenstveniji od mene. A onda me zgrabi i radi mi stvari koje su tako ne gay.
Prijatelje mu ne znam da se suptilno raspitam. Moje nije upoznao - da provjerim s njima.
Dragi Lastane, je li moj novi lijepi decko GAY? 

I want you, only you.

Ima onih dana kad mislite da je sve u redu. Da bolje ne moze. Da je sve pod kontrolom. Da su stare boli prosle. Da je vrijeme za nove radosti.

Nedjelja je. Dan za setnju i kolace i kavu s novim deckom.
Sjedili smo u centru grada. Sjedili smo jedno preko puta drugog. Smijali smo se nebitnim stvarima. Onim malim salama koje obicno izmjenjuju novi ljubavnici.

Svirala je neka lagana muzika i sve se cinilo savrsenim.

Ucinilo mi se da sam zacula neki poznati glas. Digla sam glavu. U tom trenu sam pocela prepoznavati glas. I eno ga. Bio je tamo. Metar od mene, za stolom. The one that got away. Ocito ovaj grad ipak nije dovoljno velik da se nikad ne sretnemo.
 Izgubila sam se na tren. Glas novog decka sam izgubila negdje i slusala sam Njegov glas, koji tako dugo nisam cula. Gledala mu lice. Nekako se sve pretvorilo u nejasne obrise...i onaj osjecaj kao da imas vatu u usima, kao kad padne snijeg vani i sve je potpuno tiho.

Podigao je oci. One plave. One moje. I dalje moje. Ruka mi je umrla u ruci novog decka. Utrnula sam.
Kako sam ikad mislila da ga mogu zaboraviti.
I eto nas. Dvoje ljudi koji su si bili sve. Za razlicitim stolovima. S nekim drugim ljudima. Nasmijao se. Ja sam se probala nasmijati.
Sva sjecanja, sva obecanja, svi poljupci, sve strasti. Postala sam nepresusno vrelo sjecanja, slika koje su se pojavljivale i navirale.
Glas novog decka je zamro negdje. Gledao me. Okrenuo se i pogledao njega. Oci su mu se rasirile.

Izasli smo van. Sunce nije bilo dovoljno toplo da me otopi, zrak nije bio dovoljno hladan da me zamrzne. Novi decko me gledao, ja sam sutjela. Hodali smo. Nisam se mogla dovoljno brzo odvojiti od njega.
Dosla sam kuci, pronasla slike koje sam potopila i dugo ih gledala.

I shvatila. Nisam preboljela. Nisam prestala voljeti. Samo sam sakrila sve. Kao i slike. Ali ako sam sakrila, ne znaci da i dalje ne postoje.
I sve ruzne rijeci  i sve ruzne stvari koje su se dogodile. Nisu bile bitne.
Na kraju svega. On je i dalje sve sto sam ikad htjela, sve sto sam ikad znala. Zivim s njegovim duhom u sebi. Stalno sam se pitala misli li ikad na mene. Ikad? Na sve?

I krecem ispocetka. I nalazim nove ljude. I svi su samo lijepa distrakcija, ruka koju mogu drzati.
Ali kad se sve zbroji i oduzme - sve sto zelim je on.
I sve sto trazim je on. I kad bi me pitali je li ijedna ljubav poslije njega bila stvarna... Nije. Ja zelim njega, uvijek njega.
I dalje mu nosim okus na jeziku, miris na kozi. I nijedan drugi okus i nijedan drugi miris ne zamjenjuje njegov. On je moj, ja sam njegova. I nista drugo, nitko drugi... ne moze nadomjestiti ono sto trazim. I nema povratka.

Ja pripadam njemu. Sve moje je njegovo. Svaka misao u tamno doba noci. Svaki dodir koji dam nekom drugom je njegov. Svaki tudji miris na meni je njegov.

Ja zelim njega, samo njega. Sve ostalo je samo pokusaj ispiranja njega iz mene.
Zivjeti tako je moguce. Dok ga ne razaznam medju drugim ljudima.

MAN UP, BITCHES!

Nastupio je neki novi val muskaraca. Ne znam sto se dogodilo, zapravo i ne zelim znati. Ali muskarci su se poceli ponasati gore od zena. Gore od srednjoskolki.

Ne shvacam i nikad necu shvatiti sljedece:

Oni koji bi "vodili ljubav"
Ne, ovdje ne pricam o muskarcu s kojim ste godinama, s kojim dijelite sve, kojeg volite najvise na svijetu i katkad imate onaj njezan sex pun emocije. O ne!

Ovdje mislim na one likove, koji su vecinom ozenjeni ili na bilo koji drugi nacin zauzeti, pa nam prodaju muda pod bubrege. Sreli smo se, na nasu zalost, upoznali; on popio dvije previse; zmaj od zene je daleko ili nedostupan, on je osjetio kako su mu narasla krila. I krece u napad...

Ali, po prirodi nije sarmer i vjerojatno je u srednjoj skoli bio jedan od onih kojem su sve plakale na ramenu, ali nijedna mu nije dala. Negdje je cuo da zene vole romanticare, pa baca sve fore koje ima.

Obicno je nevjerojatno fasciniran nekim detaljem na vama - obicno rukama, ocima ili nevjerojatnim osmijehom. "I upoznao je puno zena, ali nikad nikog poput tebe... " Na prvi tren ce vam se mozda uciniti simpaticnim, pa cete produbiti razgovor. Ali oh, no... ALERT TO THE BASE, ALERT TO THE BASE...

Tada cete vjerojatno cuti nevjerojatno smijesnu i djetinjastu pricu kako bi vas on vodio u daleke zemlje, setao s vama po mjesecini dalekim pjescanim plazama, te VODIO LJUBAV s vama... skidao vam zvijezde s neba i what not...

Em, takvi nikad nisu "vodili ljubav" na pijesku, em u vodi... jer bi znali koliko je to sranje nama zenama zbog pijeska u gacama i tko zna gdje sve jos ne... a u vodi imamo problem s prirodnom vlaznoscu jelte...
Da, voda je super za neko glupiranje, ali za ozbiljan sex... a kamoli vodjenje ljubavi... bitch, please.
Postenije bi bilo da vam kaze ono sto zaista misli... a to je da bi malo umocio sa strane i ak moze - super!

E, i ako mu slucajno date broj telefona - ne bu bilo dobro, dobivat cete glupe smsove, a on ce se nadati da ce od vas dobivate sexy mmsove. Dapace, inzistirati na tome. Valjda da moze drkat kad mu zena zaspe. Jer ne smije palit pornic, da je ne probudi.

NEXT PLEASE!

Onda oni osjecajni i preosjecajni tipovi. Oni koje kad upoznate su vam dragi, kao prijateljica. I mislite da su sigurno gay, jer KOLIKO zapravo moze muskarac biti u dodiru sa svojom zenskom stranom?!

Takvi tipovi bi bili savrseni za nas, da trazimo prijateljicu!
Ovako, imat cemo jos jednu osobu s kojom iz zajednicke kutije mozete vaditi maramice dok placete na Zameo ih vjetar.

Taj ce vas konstantno pitati sto osjecate, zasto to osjecate, sto osjecate kad niste kraj njega; sto on osjeca kad nije kraj vas, sto osjeca u svakoj jebenoj sekundi u danu i sto bi zelio osjecati; opisat ce tocnu nijansu vaseg tona koji ga je povrijedio i moci cete se zakleti da mu se suza nazirala u oku.

Znat ce bolje od vas sto vam treba protiv menstrualnih grceva. Obasipat ce vas sitnim, malim, pomalo psihoticnim poljupcima po ledjima, citati vam poeziju i paliti svijece u kupaoni dok ste zajedno u kadi. Za vas, da se vi opustite. Ali zapravo to radi za sebe.
Potajno pise dnevnik i biljezi svaku vasu opaku rijec.

I on vodi ljubav. Polako, prepolako. I dira vas tako da morate pogledati di su mu ruke, jer ih ne osjecate bas. Imate osjecaj da ga mozete nosit u zubima. Sto je jos gore - imate osjecaj i da morate, jer on je prenjezan da bi se sam probijao kroz zivot, vlastitim nogama i rukama. 

Obasipat ce vas bezbrojnim smsovima, jer sigurno ima tu tarifu s neogranicenim porukama, i osjecat cete se kao da hodate s opsesivnom, hihotavom tinejdzericom!

Kad gledate neku jebenu akciju od filma ili nesto sto vam je uber zanimljivo, on ce se zeljeti maziti.


NEXT PLEASE!

Onda oni ...
Obuceni tako da bi im vrlo rado strgnule odjecu... ne zato jer su presexi, nego zato jer bi mi to nosile. Kosa mu mirise na vaniliju i jagode; rukice manikirane; svaki detalj na njemu pomno razradjen i osmisljen.
Depilira svaku dlaku na tijelu i prica bajke o tome kako pliva pa zbog toga.
Stari, ukoliko ne plivas bar za repku - to se ne racuna.
Mislim, ok je potkresat zbunje. Ali malo je cudno kad je njihova koza gladja od nase. I njeznija.

U kupaoni ima 700 milijuna preparata, za neke od tih ni vi vjerojatno niste cule.
Potajno cete vi koristit njegove preparate i kreme... i njegov sampon za kosu, jer bi i vi da vam kosa mirise na jagode.
Ne pusi, ne pije, i nema neku posebnu spiku sa zenama - jer razmislja o tome kako je ipak ON najljepsa curica...

I da, vjerojatno cete ga - ukoliko se upetljate s njim - uloviti s deckom u klincu. Think about it.

Ima toga jos. Al imam dejt. PA gotta go.

The King is dead, long live The King

Sve prolazi i mijenja se, samo mijena stalna je.

Ovaj post sam zapocela vec nekoliko puta i pobrisala.

Afera s M. naprasno je zavrsila.
Zapravo, njemu naprasno, ja sam se spremala na to danima.

Jedno druzenje se naprasno (ovaj put meni naprasno, druga strana je dugo isla prema tome) pretvorila u neku poluvezu.

Upoznali smo se davno. S. i ja. Jedno vrijeme sam bila uvjerena da je gay. Prefin, prepristojan. Ne znam, valjda sam ja navikla na tuste seljacine.
Uglavnom, druzili smo se jedan dan slucajno u vecem drustvu. Zapricali se. Drugi dan popili kavu. Treci dan bili u kinu. Ljubili se. Cetvrti dan opet. Drpali se. Peti dan se napili vani. Dosli kod mene kuci. Rekla sam mu na vratima - Udji slobodno. Ja mislila na sve moguce nacine, on tako shvatio.

6. dan nazvala sam M.a.

Iskreno i bez filozofije sam mu rekla sto se dogodilo i da se vise ne mozemo vidjati. Sav se uspuhao i uzjebao, vozio je, cula sam kako nekom trubi i svakojake psovke. Vikao je da je u guzvi, da se vozi prema doma, da ne moze razgovarati, da kako mogu samo tako.

Ono sto nije shvatio je - nema tu rasprave. Mozemo razgovarati, ali o cemu. Pa nije da smo cura i decko i da prekidamo. Nemamo o cemu. Nevjerojatno je kako je ljudima tesko prihvatiti stvari takve kakve jesu, bez poriva da ih popravimo onako kako nama pase najbolje.

S. nije tip za kojim sam poludjela. Lagala bih kad bih rekla da osjecam zelju koju osjecam za M.a. Ono kad mozak umre, tijelo ozivi i sve se pretvori u neku izmaglicu.

S. je drag. Duhovit. Smiren. Voli slicne stvari koje volim i ja. Ludi smo za Star Wars-ima. Smijemo se istim stvarima. Mada mi se ponekad cini da ne shvaca moj smisao za humor i da me shvaca preozbiljno.

S.a sam, ako cemo bas iskreno, odabrala glavom. Netko s kim mi nisu sva vrata zatvorena. A i pobojala sam se da cu s M.em zaglaviti vise i duze nego sto bih trebala, ako se sad ne iscupam.

Kao kad si u zivom blatu. Sto se vise koprcas, brze tones. Kad sam se primirila, S. mi je pruzio ruku koju sam spremno prihvatila.

Mada, S. ima onu jednu crtu u sebi.. Onu koju prepoznajem na drugima, jer je ja nosim u sebi... Onu pomalo prljavu stranu. I zakunula bih se da doma ima sobu s povezima za ruke i ljuljackom objesenom na strop. Mozda se zato veselim pozivu kod njega doma sljedeci tjedan.

Prvi sex sa S.em je bio dobar. Mada Onaj prvi. Onaj nervozni, drhtavi sex, kad i jedno i drugo bauljate u mraku kao slijepci. Dodirujete se s oklijevanjem, jer nemate pojma sta zapravo radite i nadate se da stiscete dobre gumbe.

Toliko dugo nisam bila sa slobodnim muskarcem da mi je situacija pomalo cudna i zbunjujuca, i da nemam pojma sta zapravo radim. I kuda idem. Ali bar znam da su mi vrata otvorena da prodjem. Tamo gdje su dosad bila zatvorena.

Big boys and their toys

Dakle, big boys and their toys.
Znate ono kad dijete ima novu igracku. Pa mu se jako svidja. Pa se stalno igra s njom dok je ne rasturi ili dok mu ne dosadi. I ne da je nikom drugom. Cak ni na par minuta, cak ni da je drugo dijete prevrti po rukama da je pogleda. Fora iz skolskih dana - Gleda se ocima, stari, ne rukama.
E pa tako nekako i s velikim deckima.
Moj veliki decko M. ima mene kao najnoviju i najzabavniju igracku. Zapravo, nisam cak tehnicki ni njegova igracka. Vise ono - u gostima si, i mozes se igrat s tudjom igrackom, dok ne dodje vrijeme da odes kuci. Igracka zapravo nije tvoja. Iako bi je mozda zelio ukrasti.
M. ne voli druge igrace na svom igralistu, da se igraju s njegovom igrackom. Pa tako ne voli ni J., moju simpatiju. Zna da mi je simpatija, iako mu to nije objasnjeno u tako mnogo rijeci i tako zorno kao vama.
Pa onda M. ima naviku zvati te dane kad zna da uredovno vrijeme provodim s J. Ili mi slati poruke. Ili dirty skajpanje. Ili se zaleti na kavu u birtiju kod moje firme.
Pa baca posprdne komentare zato jer ga je jednom vidio u maskirnim hlacama. Iako sam i ja M-a vidjela u maskirnim hlacama.  Na racun njegovih godina. Iako sam ja njegovih godina.
Uglavnom, kako god se okrene, J. ne valja. M. ima sto razloga. Ja vidim samo jedan - jer se meni svidja.
Jer njegova nova igracka zavibrira i kraj nekog drugog. Jer njegova nova igracka nema nista protiv da uskoro prijedje u tudje ruke. Jer njegova nova igracka, zapravo nije njegova i samo je pitanje trenutka kad ce naici zakoniti vlasnik.

Danas smo imali full arsenal distrakcija od J. Zapocelo je jutarnjim pozivom koji je trajao 40-ak minuta. Sve jako funny i sve jako zaigrano, ali sve s prizvukom - Jel onaj tvoj tu?

Zatim je krenulo dirty talkanje preko chata.

Zapravo je smijesno. U svemu tome najvise ga muci to sto ja nisam ljubomorna. Sto zna da mu rijeci ne bih rekla da mi kaze da se igrao jos negdje, osim doma i kod mene. Sex bi prestao, ali ne bi bilo drame.
I to je ono sto on ne shvaca.
On, kao moja igrackica, nije moj. On je samo posudjen. I uredno ga svaki put vratim vlasnici. Neostecenog, i kakvog sam ga dobila.

Uostalom, tko ne moze podnijeti malo zdrave konkurencije, trebao bi se drzati samo svojih igracki i svog dvorista. I ako ne mozes podnijeti pomisao da ces izgubiti na tudjem terenu, trebao bi igrati samo na svom. Ili ne igrati uopce... Ja katkad igram samo zbog odusevljenja koje osjetim kad dobijem na tudjem terenu...

Oh, my man, but you're someone else's man...

Svako toliko u zadnje vrijeme cujem da se netko razveo zbog ljubavnice. I uvijek se cudom cudim.
A i potaknuta danasnjom dvosatnom raspravom i cijelopopodnevnim druzenjem s M., odlucih napisati sljedece... 


E sad, dragi moji ozenjeni muskarci u 40-ima koji se spetljate s 10-15
 godina mladjim, slobodnim i ne daj Boze - sarmantnim zenama... Iako nas ima ludih, smrtno zaljubljenih u vas koje ce napraviti sve pod milim Bogom da se razvedete od svoje zene (koju smatraju ludom, glupom, zivcanom babom), ima nas i onih koje to gledaju malo drugacije.

Normalnim zenama koje se eto upletu u aferu s ozenjenim covjekom, vi ste ono sto trosi dok ne naidje netko bolji... (citaj - dok ne nadju nekog za koga se pozele udati).
Je, super ste vi, i da ste se mozda sreli u neko drugo doba, bla bla... ali na kraju dana, koliko god bili divni i krasni, vi ste netko tko vara svoju zenu. A to vas ne cini bas dobrim osobama, jel da?

Zasto se ne bi udale za vas ako se razvedete?
Zato jer smo pametnije od toga! Varali ste svoju zenu s nama, zasto ne biste varali i nas s nekom drugom jednako voljnom? Zato jer smo mi bas eto posebne i ludi ste za nama? Pa bili ste ludi i za svojom trenutnom zenom, a gle vas sad!

Uvijek smo vesele, razdragane i sexi, docekujemo vas spremne za malo valjanja po plahtama i sve je po vasem... Da, TIH DVA SATA! Ostalih 22 sata smo jednako neuroticne, jednako lude i jednako nadrkane kao i vasa zena. Ok, vjerojatno ipak malo manje, jer imamo dovoljno srece da nismo vasa zena.

Kad ozenite ljubavnicu, ne zaboravite da i ona onda postane VASA ZENA! Znaci, odjednom eto nas u braku. Nit ste vi vise onako dobra seva kao sto ste bili (jer sad je to zakonito i eto mozemo to kad god i gdje hocemo), nit smo mi vise onako raspolozene kao sto smo bile! Zasto?
Pa zato sto eto odjednom smo mi te koje smo s vama u braku, navlacimo djecu po skolama, vrticima i treninzima; posjecujemo rodbinu koja ide na zivce i vama i nama; vikendom vjerojatno dadiljamo vasu djecu iz prvog braka, jer jebiga, sta cemo sad ... Odjednom idemo po djecjim rodjendanima, svadbama, krstenjima i sprovodima; svadjamo se oko toga tko ce odnijeti smece, tko vise radi, tko stalno kupi djecu iz skole, tko je zadnji put mijenjao ribicama vodu i jersmo li platili racun za struju.
I dani kad smo se napaljeno sevili nabijeni na zid kraj ulaznih vrata samo su daleka uspomena i proklinjemo te iste dane kad su nas ti kratkotrajni trenuci strasti tako zaslijepili.
Kome to treba?

Da, i mi imamo glavobolje! Da, i mi cemo vas docekati nadrkane kad se poslije posla zapijete s deckima u birtiji (ili se valjate negdje s novom ljubavnicom - jer nikad nismo sigurne da to ne radite, znamo kako operirate, remember?) zato jer smo trebali obaviti kupovinu u Mercatoru, kupiti vasoj mami one jebene rajngle, zato jer su djeca hiperaktivna i pun k nam je vise da smo same s njima, zato jer bi bio red da nakon tog jebenog posla dodjete doma i bavite se malo svojom familijom...
Poznato zvuci, jel da? Oh, wait...

Da, zamislite samo.. imamo izrast, kosa nam se masti, debljamo se (jer imamo vas i djecu i sto milijuna obaveza, nemamo vise vremena za jogu, pilates, pole dancing i ostale pizde materine); korzeti, samostojece, tange, halteri i pushupovi nam nisu jedino rublje koje imamo... Zamislite... budemo u trenirci s flekama od djecje hrane, pamucnim boksericama, nokte lakiramo u 3 ujutro kad je napokon u kuci mir, spavamo s viklerima da ujutro na poslu bar pokusamo licit na nesto... Sex? Sta je to?

Sexi mmsovi? Gole slike? Dajte se saberite, pa zene smo vam. Lov je prestao, svinja je ubijena, dokaz lovackog trofeja je slika na komodi na kojoj nasmijene kraj vas poziramo u nekoj vecernjoj haljini ( da, u vecernjoj haljini, ne vjencanici, jer ste se vec jednom zenili u crkvi i imali cijelu paradu pijanstva i kica - i da, u dubini duse - to vam nikada necemo oprostiti... Oh, vidi, jos jedna stvar koju vam mozemo potajno zamjerati dok jednog dana ne popizdimo i ne viknemo - ZBOG TEBE SAM SE ODREKLA I VJENCANICE I VJENCANJAAAAAAAA!!! CEGA SI SE TI IKAAAAAAD ODREKAO ZBOG MENE? -


Da, drugi su nam muskarci i dalje privlacni. Da, katkad cemo nam izletiti recenica - Kad se sjetim za koga sam se sve samo mogla udat i gdje sam sad sve mogla biti... -
I da, uvijek cete se pitati da li vas varamo i da li (kad vam kazemo da smo na kavi s curama u gradu) nas negdje neki drugi frajer ubija od sexa tako da nam oci iskacu... jer na kraju dana, mi ipak jesmo 10 godina mladje od vas ...
 A i ne zaboravimo, to ste i vi radili...

Da, postoji sansa da kad djetetu, koje imate s nama, dodjete na roditeljski uciteljica kaze: A tata danas nije mogao doci, pa je dosao deda? - Haha.

Nasi roditelji vas nikad nece voljet. Jer je njihova kcer, zjenica oka njihova, mogla tako puno bolje.

I kao zadnje, ali nista manje bitno... svakom njegovo! Vase vrijeme je realno proslo... Bili ste mladi, sad ste nesto manje mladi, to sto ozenite mladju zenu nece vas pomladiti... eventualno isfrustrirat. Izabrali ste najbolje sto ste mogli, nju ste ozenili i sad s njom zivite. Oslo vrijeme!

Sad pustite nas da se izdivljamo s vama i da se udamo za covjeka nasih godina, bez prtljage, kad za to dodje vrijeme. Tko je ikad zelio nositi tudju prtljagu? Imamo dovoljno i svoje.

Dakle, dragi nasi ljubavnici, pokrijte se po usima... karajte sa strane dok mozete i budite sretni sto vas nitko nista ne pita.
Drz'te se svoje zene. Od dva zla birajte ono poznato ... Jer uvijek moze puno gore.

Miss Fix It All

Otkad se pamtim, bila sam sklona popravcima. Lutaka, beba, autica, kamiona, bicikla, sebe, drugih, njih, ovih i onih.
I uvijek sam mislila da to sve moram obaviti sama. Uvijek sam mislila da je trazenje pomoci znak ogromne slabosti i jos ogromnija mana. Jer, pa ne sluze mi drugi ljudi da bi mi pomagali.
I zasto dijeliti s drugima svoje probleme i slabosti, zasto reci da ti je tesko, ako mozes biti nasmijana i zabavljati sve oko sebe kao da sutra ne postoji?
Zasto bacati nekoga u depresiju jer je tebi lose, ako mozes razvuci osmijeh preko cijele face i glumiti da je sve super, da je sve savrseno i da je cijeli svijet tvoj...
S druge strane privlace me slomljene stvari, slomljene zivotinje, slomljeni ljudi.
Bivsi decko mi je jednom rekao da ako nastavim dovlaciti zivotinje s ulice doma da cemo se mi morati iseliti.
Srce mi se slomi na macu na kisi, izgubljenog psa... jer su tako bespomocni. Isto tako, srce mi se slomi na - slomljene ljude. Slomljene zene, djecu, i muskarce. Jednostavno se ukljuci moj Fix It All mode i onda pomislim - ja cu to promijeniti, dok oblacim kostim Superzene.
Uvijek su me najvise od svih privlacili oni muskarci koji imaju svoju tajnu, bol iza sebe, nerazrijesene traume iz djetinjstva, issue s mamom, issue s tatom. One koji su duboko u sebi negdje pukli i takvi ostali, oni koji kad im ogolis dusu naidjes na ogromnu bol, one koji su duboko sjebani i takvi su im i postupci.
Kad si stalno fixer, ne primjecujes da se i ti lomis, i da u tebi stvari pocinju pucati i odlaziti krivim putem.
S druge strane, nitko se ne zeli baviti svojim bolom. Zamisli strasne stvar - ogolila si sebe i sama si sa svojim mislima, traumama i tugama... Strasno, ne daj Boze nikome, jel da... Kad se bavis tudjim bolovima, vodis tudje bitke i ratove, radis dobro drugima, nadas se da ces nekako tako popraviti i svoje bolove i izboriti svoje bitke. I nadas se da ce sve ono dobro koje si napravila drugima oprati sve lose koje si isto tako napravila.

Da se razumijemo, u ponekim trenucima u kojima pogledam u sebe, shvatim da sam duboko sjebana osoba. Napola dijete, napola zena. Napola konzerva, napola kurva. Napola naturalist, napola emotivac.
Ja bih se uvijek jebala, da mi ne udje. Uvijek bih sjedila na dvije stolice, jer ne znam koja je od te dvije bolja. I naravno imam svoje traume, svoje krive Drine i svoje jako krive izbore.
I tad kad se pogledam tako duboko, ne svidja mi se ono sto vidim - bespomocnu, tuznu, tjeskobnu zenu.
I nekad mislim da se nikad necu moci oprati za sve ono lose koje sam napravila. Zato lose spavam, zato mi se ponekad znoje dlanovi. I zato imam bogat drustveni zivot. Distrakcija sam samoj sebi. I da ne gledam u sebe, popravljam druge. Radim za druge sve one stvari koje rijetko tko bi.
I ljudi misle da sam nevjerojatno nesebicna.
Zapravo sam uzasno sebicna. Okajavam svoje grijehe radeci dobro drugima.
Ako se kome sto imalo oprostiti, sve sam oprostila.
Problem s oprostima je sto je uvijek najteze uvijek oprostiti sebi.

A onda svane novi dan. Sve se cini drugacije, sunce sija, ptice pjevaju i ti se pitas sto ti je bilo sinoc.

The thing is, my darlings - nasi su nam problemi uvijek najveci, nasi grijesi su nam uvijek najtezi. Sami smo sebi najgori kriticari, nasa guzica je uvijek u ogledalu velika.
I na kraju dana, stvari ipak nisu tako strasne kako se isprva cine.

The one that got away

Once upon a time... ludo sam Ga voljela. Bio je sve ono sto sam ikad trazila. Zapocela sam prilicno otrcano, ali jbg, bilo je tako.
Upoznali smo se posve slucajno, isli smo si na zivce. Igrom slucaja puno smo vremena provodili u zajednickom drustvu pa smo s vremenom ugodno iznenadili jedno drugo. On je bio visok, i zgodan, imao je lijepe ruke, svirao gitaru. Crna kosa i plave oci, dubok glas. A poster boy za zgodnog frajera. Uvijek malo tih, uvijek tako tajanstven, uvijek malo cudan. Al ja ih volim cudne. Ja sam bila vesela i zaigrana, volio je moju radost, ja njegovu ozbiljnost.
Sve se odigralo prilicno brzo. Zaljubili se, spavali skupa (da, tim redoslijedom), zaljubili se jos vise, provodili svo vrijeme ovog svijeta zajedno. Znate ono kad trcite s posla da biste bili s nekim, kad zavrsavate sve prije vikenda, samo da ta dva dana mozete posvetiti iskljucivo njemu. Frendice me nisu vidjele na kavi mjesecima, roditeljima nisam dolazila na rucak nedjeljom, izmisljala sam sve moguce razloge da na posao dolazim kasnije i odlazim ranije.
A onda... zajednicki zivot. A onda...pomisao na brak i djecu. Znate kako kad pocnete zivjeti skupa sve vase male mane izlaze na vidjelo... I kako te sarmantne male mane s vremenom postanu sve vece. I odjednom sve se opet pocelo odigravati jako brzo. Jedna svadja, dvije, pet... jedna veca, pa ona najveca, kap prelijeva casu i svako toliko jedno pakira stvari iz zajednickog stana. Zadnje pakiranje je bilo moje. Bez dernjave, bez suza, bez drame. Samo sam dosla u jednu subotu ujutro i rekla da ja danas idem. Spakirala sam sve sto sam mogla. On je bio u soku. Rekao mi je da ako sad odem, da je to to. Da nema povratka. Ja sam bila u jos vecem soku. Nisam plakala, nisam osjecala nista. Otisla sam kod prijateljice. I ostavila jos neke stvari kod njega. Kad se situacija smirila i kad sam navecer sjedila na kaucu od frendice... naisla je ona bol.

Ona bol koja vam sijece koljena jer ste shvatili sto ste napravili. Ona bol koja vam para srce, a suze navru jedna za drugom. Jecaji vam ispresijecaju disanje i sve sto mozete je zabiti glavu u jastuk da zatomi ono vristanje duse. Bio je sve moje, moje srce i moja svaka misao, svaka moja radost.

I tu odrastes. Uvijek sam do tada mislila da je ljubav dovoljna. Dovoljna za sve. Samo ako se volimo, sve ce biti u redu. Nema veze sto smo razliciti, nema veze za sva sranja koja smo uradili, jer ako se volimo, onda ce sve biti u redu. Nema veze sto buducnost vidimo drugacije, nema veze sto stremimo svatko necem drugom. Volimo se - naci cemo nacina. Necemo!

Dani su prolazili u nekom tupom vakuumu. Nocima nisam spavala, samo vrtila sve moguce scenarije u glavi koji su se mogli odabrati. Svi su se cinili boljim od onog sto sam ja odabrala. I cudno je kako bol brise sve ruzne stvari i sve dobre razloge i ostavlja samo one lijepe nasmijesene slike najboljih trenutaka, najvece strasti, najzabavnijih pijanstava i najnjeznijih rijeci.

Mjesecima je sve bilo besmisleno, mucno i tuzno. Sve zajednicke slike sam prebacila na neki stick i duboko ga zakopala, sve stvari koje su me podsjecale na njega bacila. Samo je problem sto te sjecanja upropaste. Onda su odjednom prosla dva tjedna da po noci nisam plakala, da ga nisam izbjegavala i trazila na poznatim mjestima.

I onda shvatim da se ziv covjek na sve navikne. Ali uvijek je negdje u meni ostao - The one that got away. Nijednom se od tada nismo sreli, proslo je puno vremena. Ili je ovaj grad tako malen ili se jako uspjesno izbjegavamo.

Uvijek sam imala ogromnu potrebu pripadati nekome i da netko pripada meni. Pretpostavljam da zato jer smo se puno selili u mojoj mladosti i uvijek gdje god sam bila sam imala onaj osjecaj - always a house, never a home.
Mislim da od svih najvise pamtim njega, jer sam se s njim osjecala doma.

Zeljela bih se opet tako bezumno zaljubiti. Medjutim, nazuljana bolnim iskustvima do krvi, shvacam kako to moze biti tesko.
Iako, ja sam klasa optimist.
I nadam se i vjerujem da tamo negdje netko ceka bas samo mene, kao sto njega cekam ja. I da tamo negdje netko ce biti moj dom, moja najveca ljubav. I da kad mi tamo negdje taj netko udje u zivot - znat cu zasto su svi drugi prije njega bili samo krivi.

Women of my life

Dan zena.
Dan svih zena, dan u kojem se najcesce sjecamo onih znacajnih zena, koje su promijenile polozaj svih ostalih zena u drustvu; zena koje su ucinile nesto izvanredno, nesto nesvakidasnje, nesto sto nijedna prije nje nije. Ili nije javno.

Za mene ovo je Dan svih zena, ali ponajvise mojih zena.
Dan moje bake, koja je bila tezacka zena. Koja je kao mala ostala bez tate, koja se nije mogla skolovati jer je radila na zemlji. Koja je othranila svoje troje brace i sestara. Koja je mojoj mami bez obzira na sav tezak rad pruzila sve.
Dan moje bake, koja je tesko radila, cuvala mene, igrala se sa mnom, vodila me na sanjkanje, pekla mi palacinke i bundave. Koja mi je kupovala prstenje na placu, plela mi veste i carape. Koja me ljuljala u krilu kad me bolila tiba i koja me je naucila kuhati kavu.
Dan moje bake koja se svako jutro dizala sat vremena ranije da bi meni kupila slatko pecivo koje volim. Koja mi je na Dan mahuna za rucak radila makarone sa secerom, griz s cokoladom i kiflice s marmeladom od sljiva. Jer ta je moja omiljena.

Dan moje bake koja je brala kukuruze i cistila svinjac. I uvijek imala fLizuru. Dan moje bake, koja nije bila obrazovana zena, ali je bila mudra i postena. Dan moje bake koja je sve radila najbolje i sama. Dan moje bake koja je pluzila, isla u sumu vuc drva, vodila krave na pasu i jahala bolje od bilo kojeg muskog. Dan moje bake koja je svake nedjelje isla na misu, naucila me moliti Andjelu cuvaru i plakala na mojoj prvoj pricesti. Dan moje bake koja je kuhala bolje od Masterchefa. Dan moje bake koja je 20 godina imala jednu te istu rubin crvenu krunicu i koja je sada moja. Dan moje bake koja mi je slala hranu dok sam bila na faksu, koja me zvala svaku vecer da me pita kako sam i jesam li gladna i zedna. Dan moje bake koja nije propustila nijedan moj rodjendan, nijedan moj dobar trenutak, nijedan moj los. Dan moje bake kojoj sam i u svojim najboljim i u svojim najgorim trenucima bila svjetlo njenog oka i kap vode na dlanu. Dan moje bake kojoj je svaki dan pocinjao i zavrsavao mislju jesam li ja dobro. Dan moje bake koja se nadala da ce plesati na mojoj svadbi i da ce me ispratiti iz njene kuce i vjencati u njenoj seoskoj crkvi. Dan moje bake koja mi nedostaje svaki dan vec 7 godina.

Dan moje mame.
Dan moje mame koja mi je kupila prvu barbiku koja je tada kostala kao cijela njena placa. I koju sam izgubila nakon mjesec dana i nije se ljutila.
Dan moje mame koja me naucila da se zena pozna po cistim coskovima. Dan moje mame koja je od svakog rodjendana napravila Moj Dan, Dan u kojem se na mene nije smjelo vikati ni pod kojim uvjetima, u kojem nisam trebala nista raditi i u kojem sam glumila princezu. Dan moje mame koja mi je radila najvece i najfinije torte i kolace. Dan moje mame koja je sa mnom pekla kukuruze na livadi u ljetnu vecer, mazila me po kosi i pricala mi price.
Dan moje mame koja mi je kupovala najljepse haljine i spange. Dan moje mame koja je u snijegu sa mnom prije posla radila andjele.
Dan moje mame koja me svaki dan ljubila i grlila. Dan moje mame koja me naucila kuhati. Dan moje mame koja me svaki dan cekala s ruckom. Dan moje mame koja me poticala da mogu biti sve sto zelim biti. Dan moje mame koja me mazila i pazila kad sam bila bolesna i tuzna. Dan moje mame koja mi je prislanjala dlan na celo mjereci mi temperaturu, koja se brinula gdje sam i s kim sam kad me nije bilo doma. Dan moje mame koja je ko zandar i koja me uvijek vratila s krivog puta.
Dan moje mame koja mi je pruzila najtopliji dom koji sam mogla zamisliti.
Dan moje mame koja nikad ne prestaje misliti na mene. Dan moje mame koja me i danas docekuje s mojim omiljenim jelom kad dolazim. Dan moje mame kojoj falim kad me nema. Dan moje mame koja ne da tati da jede kolace koje je napravila za mene. Dan moje mame koja me uvijek ima u svojim mislima. Dan moje mame koja se uvijek brine za mene.

Dan moje sestre. Koja je katkad blesava, ali neizmjerno inteligentna i duhovita. Dan moje sestre koja nikad roditeljima nije cinkala moje tulume kad njih nije bilo. Dan moje sestre koja zna sve moje snove i sve moje nade. Dan moje sestre koja zna sve moje promasaje. Dan moje sestre koja se fura sa mnom na lufticu kad smo zajedno na moru. Dan moje sestre s kojom se dopisujem dok je u drugoj sobi i umiremo od smijeha. Dan moje sestre koja se nazivcira jer sam otvorila prozor u njenoj sobi.
Dan moje sestre koju sam skoro izgubila i spavala kraj njenog bolnickog kreveta.
Dan moje sestre koja je sa mnom dijelila bombone i cokolade, iako sam ja svoje nekad pojela sama.
Dan moje sestre koja uvijek hoda ukrivo kad hodamo ulicom i gura me.
Dan moje sestre koja ostavlja svoju robu gdje god stigne. Dan moje sestre koja bi za mene napravila sve i koja misli da sam unatoc svim manama najbolja sestra na svijetu. Dan moje sestre koja je uvijek ponosna na mene. Dan moje sestre koja je sa mnom krala pivu starcima iz frizidera. Dan moje sestre koja je sa mnom ucila plivati i voziti bicikl. Dan moje sestre koja mi dugo mase kroz prozor kad se rastajemo. Dan moje sestre koja ne moze natociti casu vode da je ne prolije. Dan moje sestre koja vjecito kasni i vraca se sto puta natrag kad negdje krene. Dan moje sestre koja nikad ne cuje svoj mobitel. Dan moje sestre, koja je moja i nijednu drugu ne bih zeljela.
Dan moje sestre koja je najbolja sestra na svijetu.

Eto to su moje zene i danas je njihov dan. I zato, zbog svega ovog nabrojanog i zbog toliko jos toga - sretan Vam dan zena i hvala na svemu sto ste mi ikada dale.

Oral? Yes, please!

Veceras sam bila posebno raspolozena. Mislim da sam vam vec razlozila teoriju o pusenju - postoje muskarcima kojima ne zelis pusit - ima nesto u njima, na njima, svejedno, sto te jednostavno odbija i niposto im se ne zelis spustiti juzno od granice.
Onda postoje muskarci kojima eto pusis, jer stajaznam, oni su tebe lizali, pa ajd sad ti ides uzvratit uslugu, al nije to od srca, i jednostavno te ne svrbe na taj nacin da imas bas posebnu zelju spustit se na koljena.
E, a onda postoji M. i muskarci poput njega, koje kad vidis prvi put otprilike, mozes si odmah zamisliti kako im otkopcavas hlace i stavljas ga u usta. Zeljno i gladno.
Ne samo da si to mozes zamisliti, nego dapace - tome se nadas. Bez da trazis ista zauzvrat.
Bila sam veceras mirisna, i glatka... u crnom korzetu i pripadajucim tangama. I pripadajucim stiklama. Pusila sam kraj prozora i cekala njegov auto. Naravno da je i auto u skladu s njim. Mocan, silovit. Izvrsnih performansi. I pozeljan.
Volim kad dodje u trapericama, mada i odijela imaju svoju car.
Usetao se u trapericama i vesti. Pogledao me. Super mi je kad iznenadjeno podigne obrve i kimne s odobravanjem. After all, predstava je i za njega, koliko i za mene. Nije mi se veceras cavrljalo i zagrijavalo. Bila sam zena s misijom s velikim O.
Odmah sam posegnula za remenom. Volim otkopcavati one dugmice na njegovim hlacama, volim njegovo nestrpljenje dok mi gleda u prste koji prtljaju oko dugmadi. Spustila sam mu hlace. CK bokserice. Moras voljeti muskarca s klasicnim donjim vesom. Pomazila sam mu kurac. Polizala sam dlan i prste i uvukla mu ruku u bokserice. Naslonio se na zid. Volim kad mu koljena oslabe i kad izmamim uzdah. Spustila sam mu bokserice. Gledali smo se oko u oci. Taj prekrasan, obrezani, glatki, reprezentativan primjerak lijepog kurca. Polizala sam ga s donje strane i mazila mu jaja. Voli kad odugovlacim prije nego ga uzmem u usta. Ali realno, veceras mi se nije odugovlacilo. Stavila sam ga u usta, klizila po njemu. Da bude dovoljno vlazan kad ga primim rukom da ne osjeti trenje. Gutala sam ga. Sa zadovoljstvom. Volim kad mi pulsira ispod jezika. Volim ga pogledati dok mu pusim i dok mi drzi glavu u rukama. Ima ona odredjena doza moci u pusenju. Sve sto najvise voli je u tvojim rukama i ustima.
Rukama sam ga primila za guzicu. Uzasno me pali dok mu osjecam misice koji se stiscu i napinju pod mojim rukama.
Ja sam tip koji reagira na hvalu i priznanje, pa kad je slabim glasom prosaptao "Tako si dobra. Tako dobra." to me ponukalo da samo navalim jace.
Odmaknuo se. Nije htio svrsiti. Okrenuo me prema zidu, naslonio,pomaknuo tange u stranu, mazio me vlaznim kurcem po guzi. Na moment mi je bilo zao sto se nisam klistirala. Mogli smo jos malo zaciniti ovu vecer. Ulazio je polako. "Volim bit u tebi, tako si uska."
Obicno u tom momentu, kad se zelja nabilda i postane jaka, razblebecem se. I raspolazem sirokim spektrom malih prljavstina. Obicno otvorim s onim: "Jebi me, molim te. Molim te.", jer on voli kad ga lijepo zamolim. Volim ga osjecati i volim se nabijati na njega, cijelom njegovom duzinom.
Ovaj put sam se ja odmaknula. Htjela sam jos i htjela sam da traje.Vodila sam ga u spavacu sobu, ljubeci ga. Krajickom uha sam uhvatila da svira... It's so deadly, my dear, the power of wanting you near... Osoba sam koja sve gleda kao znak.
Ovo je bio vrlo nedvosmislen. Nekad dok je u meni pomislim da mi ne bi bilo zao da u tom trenu umrem.
Kleknula sam na krevet i privlacila ga k sebi. " Volim bit tvoja mala kurvica." saptala sam i polizala mu usta.
Gurao me na krevet. I on je saptao " I sta jos volis?".
"Volim tvoj jezik. Obozavam tvoj kurac. Volim kad me jebes." okretala sam se na trbuh. Skinuo mi je tange. Guza mi je ostala u zraku. Jednom rukom je drkao. Drugom me mazio po guzi. Volim ga gledati dok drka. Gledala sam ga preko ramena. Lupio me po guzici. Dosta jako. "Sta jos volis? Volis bit zlocesta?"
"Obozavam bit zlocesta." Zabio ga je u mene do kraja. I zastenjao. I ja sam. Samo glasnije. Opet me udario. Zabijao se. Sve jace. Sve brze. Postala sam nesuvisla. I prilicno glasna. I izmedju svakog udarca bih samo prostenjala "Samo me jebi."
Obicno takvo zaigravanje s dirty talkom s njim zavrsi tako da brzo svrsim. Volim njegov glas i taj promukli sapat kojim mi stenje na uho da sam mu dobra i poslusna, da sam uska i da sam finog okusa, da voli moj miris. Obicno me to lansira ravno to the moon. I onda me jos malo tamo ostavi to play among the stars. (Mislim da se Sinatra okrece u grobu sto sam u ovom kontekstu upotrijebila ovu pjesmu, mada sam sigurna, poznavajuci Frankija da ju je i on sigurno iskoristio koji put u slicnom.)
Ipak. Ja sam timska igracica. Kleknula sam ispred njega i opet mu kurac stavila u usta. Osjecala sam sebe na njemu i to me samo palilo vise. Uvlacila sam ga u sebe, cvrsto ga drzala rukom i drkala. Primio me za glavu. I pomicao kukove prema meni. Sto sam ga vise pusila, to sam ga dublje htjela staviti. Sad mi je bilo zao sto nemam duboko grlo. Maknuo mi je glavu, povukao me prema sebi i poljubio. Svrsio mi je u ruku.
"Mrzim kad pusis."
Cerila sam se, bas mangupski i uvukla dim "Pa nije mi se tako cinilo maloprije, al hajd... "
Smijao se i on. Da. M. nije pusio. I nije volio da ja pusim. To mu je jedina mana.

Cavrljali smo besmislice, u onoj postorgazmickoj izmaglici. Puno se smijali. Svirala je muzika i dalje u sobi, nisam obracala paznju.
"What a wicked game you play to make me feel this way. Tako je meni s tobom." ljubio me po ledjima i bilo je to lijepo za cuti. "Nikad nisam upoznao nekog kao sto si ti."
Opet, bilo je to lijepo cuti.
Otisao je nesto kasnije. Dugo smo se oprastali na vratima.
Razmisljala sam o strasti koju osjecam za njega. Sve s njim je strast. Sve je dodir. Sve isprepleteno tom vatrom koju osjecam za njega. I napokon sam shvatila ono sto sam jednom davno procitala. I sad znam sto je pjesnik htio reci kad je napisao: "Bio sam poput slijepca. Nisam se bojao mraka."

Sex expert - moi?

Hm. U zadnja dva dana dobila sam nekoliko mailova u kojima me se traži neki sex savjet...
Ok, nije u stilu: Dragi Lastane, poljubila sam se, jesam li trudna...
Ali.. never the less... Odgovorila sam najbolje što sam mogla, u stilu.. Vi najbolje znate što vam odgovara, bla bla... Jebate, otkad sam postala Draga Magda.
No, ono što sam zapravo htjela reći... Tih nekoliko ljudi pristupilo mi je kao da sam neki sex expert i neki stručnjak na navedenom polju...  (da, da, znam.. jedna lasta ne čini proljeće..)  i pitalo me je li normalno ovo ili ono?
Što zapravo znači sex expert? Tko je to? Tko je stručnjak za pitanja sexa? Osoba koja često prakticira sex? Osoba koja često piše o njemu? Aleksandar Štulhofer?
Zadnje što sam ovim blogom željela napraviti je potaknuti nekoga da misli da bi trebao postupati kao ja.
Moj život i moji postupci pomalo su čudni, nelogični, daleko od nekih normi i pravila za koja nas uče da bi ih se trebali pridržavati. I zaista, zadnje što želim je nametati nekome činjenicu da je ispravno to što radim i da zato jer poprilično uživam u sexu - znam nešto o njemu.

Svi mi znamo svašta o svemu i zapravo ništa o ničemu. Tako i ja o sexu. Znam ponešto, ono što mene veseli. Kroz ostalo bauljam, i sigurna sam da još ima ogromnih divljina u sexu o kojima ne znam ništa i ponekih o kojima ni ne želim znati ništa.

Recimo, prijateljica je radila na sex chatu jedno vrijeme. Svakavih se luđaka tamo skupi, i plaća 7 kn za jednu poruku da bi mogli drkati na nešto što vam netko piše. Nekad bolje, nekad lošije, jer ne pišu svi jebozovno.
Uglavnom, najgori su oni "normalni" ljudi, oni koji su ispunili neke društvene norme, oni koji se snalaze u društvu i njegov su uzorni član... oni koji imaju supruge, djecu, kuću u predgrađu i Audijev karavan, fini posao, vikendicu, odlaske na skijanja... E ti, ti..

Ti bi željeli da im se piše malo o animalnom sexu, ti bi to htjeli vidjeti i to probati...( a ti bi im htio zagurati gun u dupe i ispucati šanžer). 

Ti traže preko chata maloljetne (ali zajeb, na chatu nitko ne smije reći da ima manje od 18) i pitaju mogu li ih maziti po maci i je li ih itko prije već tako mazio, ti se žele naći s njima, staviti ih u krilo i zamoliti ih da im rukicom diraju mačora.

Ti bi željeli jebati kćerinu prijateljicu. Valjda furanje na American Beauty, ne znam. 

Ti traže u sex talku da im se priča kako im se gura dildo u guzicu, ali te prije toga upozore da oni nisu pederi.
Ti žele da ti budu robovi i da im zapovijediš da kleče i pužu i da ti na sve četiri donose papuče.

Ti žele da ih bičuješ, šamaraš, pišaš po njima.

Sjećam se kad smo jednom sjedile na kavi i prepričavala mi je sve to. Srknula je guc kave i rekla: Jebote, najdraži su mi pederi i gay sex. To mi je od svega tamo najnormalnije.

Tako da, dragi moji, tko može suditi što je nenormalno i normalno? Ja sigurno ne!
Oni koji djeluju najnormalnije, obično to ni najmanje nisu. To su oni o kojima jednog dana izađe članak da su ih rastrgali vlastiti psi. 
Svi imamo svoje fetiše, svoje maštarije. Ako se nađemo s nekim tko naše fetiše dijeli - odlično!

 Dakle, ono što dvoje ljudi radi u spavaćoj sobi, iza zatvorenih vrata, ukoliko su oboje na to pristali i paše im - to je valjda normalno. ( Napominjem - DVOJE LJUDI! NE dvoje ljudi i životinje. )

Me, myself and I

Obzirom da sam u teskom defektu, danas mogu pisati jedino o onome sto najbolje znam (osim one jos jedne stvari koju jako dobro znam) ...
Izmedju ostalog, ovo je moja slika... mislila sam staviti neku cedniju, ali "cedno" je ovdje vec odavno prosla stvar, pa se ova slika izvrsno uklopila u opis mene kao Prileznice.
Uostalom, to je jedna od slika koje sam poslala M.-u. Prigodno je da bude ovdje.
Prije 10 godina - da mi je netko rekao da cu biti necija ljubavnica, rekla bih - Ne bih ja to nikad.
Prije 10 godina sam za mnogo toga rekla - Ne bih ja to nikad. Ali kako to obicno biva, zivot te obicno dobrano ugrize za dupe s tim ne bih ja to nikad ... Pa odjednom radis sve te stvari za koje si rekla ne bih ja to nikad!
Stvari koje onomad "Ja ne bih nikad."
1. Ne bih nikad radila u nekom uredu i trunula tamo - WRONG! Zaposlila sam se u nekom uredu i tamo trunula donedavno. Premetala sam papire, pisala kilometre dopisa koji nikome zapravo ne koriste, vodila tim ljudi, projekata, ubijala se za firmu i zaradjivala joj masne pare. Postala jedna od onih zena koje preziru firmine domjenke, ali je uvijek na njima. Ona koja prezire menadzere, ali je jedna od njih. Ona koja prezire medijska nacugavanja i naslikavanja, ali to radi. Ona kojoj nisu bitni skupi satovi i Tom Ford naocale, ali ih nosi jer ih nose ostali. Ona koja ne razumije ljude koji su optereceni glupim stvarima, ali je opterecena ljudima medju kojima je.
2. Ne bih nikad lagala nekome koga volim - WRONG! U jednom trenu te jednostavno zivot preuzme. I preokrene sve tvoje norme i neki moralni kompas koji imas. I odjednom te uhvati strah. Strah da te netko drugi nece voljeti kao sto te voli, da te nece gledati ocima kojima te gledao do sad, da ces izgubiti sve sto imas, a on je sve sto imas. I onda lazes. Skrivas svoje greske i mane, i sve svoje krive izbore i odabire. Ali sve se sazna i prelomi tamo gdje ne treba. I na kraju dana, razlozi nisu vazni, ostane samo to da si lagala. I on te vise ne pozna i nisi vise osoba koja si bila. Mislis da ce te to slomiti, ali nitko od ljubavi nije umro. Cak ni Neruda. Njega su izgleda ubili. I zivot ide dalje. I ti ides dalje. Pametnija.
3. Ne bih nikad mogla biti necija ljubavnica - WRONG! Ocito bih mogla i ocito mi dobro ide. Samo sto to sada gledam ovako - da nisam ja, bila bi neka druga. Ergo, nije problem u meni. Problem je u njemu. Ja nemam nikog na koga moji postupci odrazavaju posljedice. On je taj koji ima zenu. On je taj koji joj je pred Bogom i ljudima obecao sve. U dobru i u zlu. Ne ja. On. Da, nije moralno, da - nije u redu, da - moglo bi se sutra dogoditi i meni. Ako mi se dogodi, krivit cu njega. Ne nju. Jer nju boli kurac. Jer je njoj do zabave. Jer je on trebao znati bolje. Jer me on trebao voljeti. Ne ona.
4. Ne bih nikad odustala od onog sto volim - WRONG! Ja recimo volim pisati. Brzo sam skontala da od toga necu moci placati racune. Eventualno tu i tamo kavu i cigare. Ne ulazim u to da li jednostavno lose pisem ili je to takva siromaska bransa... ali tako stvari stoje. Racune treba platiti, kruh treba kupiti, namiriti kredit, jesti i svasta jos nesto. Pa zato radim ono sto ne volim. Piskaram u slobodno vrijeme. Vi cete procijeniti koliko dobro.

To su samo neke od mojih "Ne bih ja nikad.". Ni inace nisam neka uzorna osoba. Puno pusim, ponekad puno pijem. Becarusa sam na dedu, i da je po mom, svaku bi me noc tamburasi kuci pratili.
Psujem. Ponekad se i sama iznenadim sirinom psovki kojima raspolazem.
Povrsna sam. Brzopleta. Puno pricam. Masem rukama dok pricam.Trosim ko ruska vozila.
Volim prljavi sex. Volim prljave rijeci. Imam prljavu mastu. Uzasno lose pjevam. Ko za kurac, volim pjevat.
Mumljam u autu pjesme s radija, sto izludjuje druge ljude. Puno se smijem. Kazu da sam duhovita. Zabavljac sam.
Ne volim puno ljudi. Ali one koje volim, volim do neba. Nemam savrsenu familiju, ali je moja, i jedino ja mogu reci da nije savrsena. Ne podnosim ljude koji nit smrde nit mirisu. Ne podnosim kad se ljudi rukuju sa mnom pa mi daju ruku kao da cu je poljubit - ono mrtva riba rukovanje.
Obozavam ljude na Twitteru. Nevjerojatno je koliko su duhoviti, strastveni i koliko iznenade. Obozavam i imam crvene suncane naocale, iako u crvenom izgledam kao ukrajinska kurva.
Znam da moj zivot nije savrsen, znam da radim gomilu gresaka. Ali na kraju dana, sa zivotom je kao s blogom: moze vam se svidjati, ali i ne mora!  Ja ga zivim i pisem, i samo je moj.
Drago mi je da smo se upoznali.

Sex & Back Pain

M. me i jutros iznenadio posjetom. Nema do quickića prije posla. Nažalost, nismo imali vremena za neke duge akcije, obzirom da sam danas na posao morala doći ranije (jer sam jučer eskivirala zadnjih sat - dva).
Još sinoć su me probadala leđa od eskpada popodne, ali hej ... bilo mi je to normalno i ok, i to očekuješ da će se dogoditi kad se 100 kg zabija silovito na 50 kg.
Jutros smo se kratko i slatko povaljali po krevetu i veselo, pjevajući krenusmo svatko svojim putem na posao. Problemi su počeli prije koja 2 sata kad mi se počelo kočiti desno rame i desna strana vrata. Misleći da je zato jer glupo sjedim i još gluplje pružam ruku kad dohvaćam miš, malo sam se zarotirala u nadi da će proći.
Ne da nije prošlo, nego se ukočenost proširila. Trenutno je situacija takva da se ne mogu okrenuti na desnu stranu, a ako baš moram- zakrećem se cijelim tijelom.
Naravno ne pomaže ni činjenica da mi crvenilo oko zglobova nije prošlo, pa navlačim rukave cijeli dan kao neka neuravnotežena klinka koja rukavima skriva posjekotine.
Iskreno, guzicu si od straha nisam ni pogledala.
I tako kukam M. na telefon da me boli, da sam se ukočila, da imam tragove po sebi, da ovo, da ono ... on komentira kako smo mi male cure super, al da brate, brzo pucamo ... "Kad bih češće dolazio, pukla bi na pola..."
I u tom trenu - čujem samo češće dolazio i u glavi mi bljeskaju slike od jutros, kad mi gura ruke pod ručnik i poteže me za mokru kosu, i naslanja na zid u kupaoni. Mislila sam da ću otopiti kupaonske pločice.
Dok se spuštao između mojih nogu, gledala sam ga u ogledalo .. 100 kg čistog mišića, ruke na mom struku, koje se čine tako velike.
Ostavljala sam dah na kupaonskim pločicama.
Volim sve njegove pokrete. Svi pokreti su mu odlučni, čvrsti, odrješiti. Premjestio me na gornji dio kreveta i gledala sam ga među svojim nogama. Sama slika je napaljujuća. Volim kad se premjesti na mene. Volim njegovu težinu ispod koje teže dišem. Volim kad mi primi ruke i kad postanem bespomoćna, volim kad mi podiže nogu na svoje rame i kad ga cijelog gledam iznad sebe.
Potpuno sam izgubila nit razgovora s M.
Ponudio se da poslije posla dođe izmasirati moja bolna mjesta. Iako me prijedlog više nego zaintrigirao, morala sam odbiti. Ne bi masirao moja bolna mjesta, već sva moja mjesta. A ne mogu si dopustit da tri dana završim na bolovanju.
Ni sex nije ono što je nekad bio. Ili ni ja nisam izdržljiva kao što sam nekad bila.
Bojim se da ću sljedećih nekoliko dana pisati o nekim manje niskim strastima...

( a i čini mi se da imam problema s poremećajem u pisanju i s "ks" i "sk" skupinama, pošto ih uporno brkam u rečenicama )

Nice shoes, wanna fuck?

M. i ja smo dogovorili cvenk danas poslije posla. Zapravo za vrijeme posla. Jutros sam se jako pomno obukla za posao. Imala sam crnu usku haljinu do koljena, bez rukava, a ispod bijelu kosulju. M. voli cedno sexi kombinacije. Ispod samostojece... i najvise salonke koje imam. Ne podnosim stikle s platformom. Sitnija sam, pa mi te cipele na nogama izgledaju ko sumarove cokule.
Uglavnom, u 4.00 sam se pokupila ko furija, dok mi je rokovnik 3 puta ispao iz ruku do vrata, mrmljala nesto kolegama o sastanku na koji kasnim.
Cekao me iza ugla. Ima nesto sexi u nacinu na koji mi koza njegovog auta osulja noge u carapama. Sjedio je tamo u koznoj jakni, trapericama i kosulji, i razgovarao na telefon. Nasmijala sam se kad sam se spustila kraj njega. Rukom mi je pomilovao prvo vanjsku stranu bedara. Zatim unutarnju.. lagano, sporo vukuci prste ispod haljine... Prekinuo je razgovor, i tim istim prstima mi pomaknuo siske.. "Pa di si mala?"
Malo mi je dah zastao u grlu. Osjetila sam onaj poznati nemir koji inace osjecam s njim.. ono peckanje u grlu i unutarnjoj strani bedara. Onu laganu nervozu pri dnu trbuha i slaba koljena.
Vozio je sumanuto brzo prema mom stanu, i dalji mi dirajuci koljena. Neprestano me gledao i smjeskao se. Pa kad je auto naglo prikocio ispred nas, skoro smo mu se nasli u gepeku. Maknula sam mu ruku sa svoje noge i pocela cavrljati o poslu, o svakodnevnim stvarima, dok sam se od one nervoze koju sam i dalje osjecala pocela meskoljiti u sjedalu.. opet.. ima nesto neopisivo sexi kako mi se koza njegovog auta sulja po nogama...
Izmedju nas je bila ona napeta vibra, ono kad pricamo bezveze, a oboje mislimo samo na jednu stvar. Usli smo u stan. Upalila sam muziku. Natocila sam nam JD Green Label (kojeg je on donio kod mene doma za ovakve prilike). Sjedili smo na mojoj koznoj garnituri. Sve s njim uvijek je bila predigra. Nacin na koji pije, nacin na koji me gleda, nacin na koji me slucajno dotakne dok stavlja casu na stol.
Ustala sam se da natocim jos. Ustao se skoro zajedno sa mnom. Poljubio me. Osjecala sam mu jezik i okus, ruka mu je bila medju mojim nogama. Bio je grublji nego inace, zesci nego inace. Mrmljao je da me dugo nije vidio, da mu fali moj miris, i moj okus. Nabrajao je moje dijelove tijela koje voli i pratio ih rukom. Vrtio se oko vrha mojih carapa, mazeci me dok su mi koljena polako slabila. Skinuo mi je haljinu, ostala sam u bijeloj kosulji, crnim tangama, crnim samostojecima i stiklama. Zgrabio me i prebacio preko naslona trosjeda. Pomaknuo mi je gacice u stranu i zabio se u mene. Drzao me za bokove i gnjecio ih rukama. Rukom mi je primio obje ruke iza ledja, i drugom htio raskopcati kosulju. Otrgnuo mi je prvi gumb na kosulji. Nije bilo bitno. Osjecala sam mu kurac duboko u sebi, zabijao se sve jace i sve je bilo kao u nekom transu, i neka cudna mjesavina boli i nevjerojatne zelje. Pomaknuo mi je grudnjak, navlazio prste i mazio bradavice. Sve je bilo nekako cudno nabijeno. Rub trosjeda mi se zabijao u kozu i derao je, ali ni to nije bilo bitno. Koza mi je bila crvena na mjestima gdje me drzao. Primio za vrat i okrenuo mi glavu prema sebi. Jednu nogu mi je digao na rub trosjeda. Ljubio me, bila sam puna njega, na tako puno nacina. Mijesao mi se njegov miris, miris alkohola i miris mene. Mozak mi se pretvarao u kasu. Sjecam se da sam ponavljala: Jebi me... Volim tvoj kurac.  Sve je bilo poluotimanje, poludominacija. Udario me po guzici. Zatim pomazio po istom mjestu. Zatim opet udario. Zatim opet pomazio. Svaki udarac bi bio jaci, svako mazenje duze. U meni je poceo rasti onaj predorgazmicki osjecaj. Zene ce znati o cemu pricam.. Znate ono kad vas iznutra nesto golica, i steze se.. kad krv navre u glavu i sve misice.. i kad se tijelo samo od sebe, automatski pocne nabijati jace i micati brze, kad se pocne trljati o njega. Kad se misici stezu sve jace, dok se mozak ne rasprsne, tijelo ozivi, i sve na vama je ziva vatra...

Lezali smo na podu mog dnevnog boravka. On s hlacama oko gleznja. Ja jos uvijek u kosulji, cipelama i malo nakrivljenim carapama. Crvene koze, crvenih usana. Koze koja je bridjela na guzici. Osjecala sam onu slatku bol u misicima.. onu za koju znam da ce se do sutra pretvoriti u bol na mjestima za koja ni ne znam da ih imam. Mirisala sam na njega. Nevjerojatno kako se njegov miris utisne u moju kozu. Ponekad imam osjecaj da ga osjecam i nakon tusiranja. Zglobovi oko ruku su bili blago crveni. Nadala sam se da ce do sutra tragovi bar na rukama nestati.

Slusala sam njegovo ubrzano disanje. Pruzio je ruku i povukao me na sebe "Ne mogu te se zasitit. Tvoja guzica.. tvoje noge.."
Nasmijala sam se. M. je legs and ass man.
Ni ja se njega nisam mogla nauzivati. Iako je daleko najgrublji, najsilovitiji, najdominantniji ljubavnik kojeg sam imala. I ona privlacnost koju osjecam prema njemu je zivotinjska. Ne osjecam njeznost prema njemu. Samo onu zelju da me skine, da me dira, da strga sve na meni. Nikad s njim nisam imala strpljenja za predigru. Uvijek je samo zelja da sto prije bude u meni. Da se krecemo u tom ritmu u kojem smo se nasli, da bude jako i silovito i da ne prestaje cak i kad je na rubu boli.
Misici su mi se poceli opustati dok sam lezala na njemu. Tonula sam u onaj postorgazmicki polusan. Cula sam kako vani lupaju vrata lifta i Damien Ricea u pozadini... Cheers darlin.. to you and your loverman...

How big is MAŠALA?!

Dakle, na Twitteru čuda možete naći i pročitati. I nasmijati se do suza.
Pa tako smo se sinoć @MelitaMunjas, @sasabca, @Dancerbell_ i ja upleli u neku zajebanciju oko veličina...

Za početak - napravile smo ključnu grešku i priznale da imamo male sise. I zahvalile bogu i vragu na push upovima.  @sasabca nas je mam upozorio da će nas ekipa strpati na listu sise_bez. Jer opće je poznato da sve žene na twitteru imaju velike sise. Ili ih bar imaju na avataru.
Iskreno, nikad se nisam previše zamarala malim sisama. Smatram da imaju puno više prednosti nego mana... Ljetno hodanje bez grudnjaka u majicama bez leđa, nošenje svih vrsta badića, brzinsko kupovanje grudnjaka i košulja... nemam problema s kičmom niti brigom da li vise.
Uostalom, duboko sam uvjerena da su žene s malim sisama izvrsne u krevetu. Morale smo nešto i naučiti i pokazati neke performanse, a ne samo leći i misliti da je dovoljno što imamo sise... kako kaže @sasabca - velike sise su za muškarce koji ne znaju šta bi s njima radili... A i s druge strane - na nama se odmah vidi da imamo male sise... muškarci se tek moraju skinuti da bi se mi razočarale... Što me dovodio do naslova ovog teksta.. How big is Mašala..? :D
Odrekle smo se mjerenja u centimetrima jer nas cijeli život uvjeravaju da je 20 cm nešto što nije. A i ne možeš baš vadit centimetar u svakoj prilici kao Perwoll iz torbe..
Pa imamo svoja vlastita mjerila. Šaka na šaku i to je to... Ja bih nadodala - šaka na šaku i kad viri vrh. E to je mašala. Imam male ruke.

Nema gore od divnog muškarca i male stvarčice. Da, nije sve u sexu, ali dubokog sam uvjerenja da dobar sex može popraviti neke stvari, a da loš sex može uništiti i dobru stvar.

Svojedobno sam upoznala divnog dečka. Visok, crn, duhovit, kreativan i maštovit. Dobar posao, vlastiti stan. Družili smo se po kavama i onda je došlo ono famozno "gledanje filma" kod njega doma.
Bio mi je stravično napet, titrala sam od svakog dodira i poljupca, općenito mi je bio nevjerojatno privlačan.
Onda se skinuo. Kunem se, najmanji pišo kojeg sam ikad vidjela. I za kojeg sam ikad čula. Nisam se mogla suzdržati da onako u čuđenju ne gledam u to ... Nada uvijek umire zadnja i nadala sam se nekom čudu radi kojeg će se pišo povećati par centimetara.. A i mrak je.. krivo sam možda vidjela.
Na moju veliku žalost - nisam.. Nije da baš nisam ništa osjećala, ali to je toliko frustrirajuć osjećaj. Kao da je netko ušao na pola i sad čekaš da počne onaj krešendo i zabijanje.
Uglavnom, izvrtila sam mahnito sve moguće poze, samo da nađem položaj u kojem će to bit to. Mislim da je u jednom trenu mislio da sam nenormalna, jer sam stala na krevet, okrenula se i naslonila rukama na zid i prosiktala - Probajmo ovako.
U svemu tom mom ludilu, njemu se još na kraju i spustio, pa je bilo dizanja. Uglavnom, bio je to potpuni fijasko. Probala sam još jednom, dva put. Mada svaki put kad bih ga primila i cijeli bi mi stao u šaku, jednu šaku, došlo bi mi da zaplačem.
Na kraju sam od svega toga samo odustala i predložila da budemo prijatelji. Njemu nije bilo jasno zašto, jer "i sex nam je odličan". Nisam ništa rekla, ali nisam mogla izbaciti iz glave onu Samanthinu kad sliježe ramenima i govori terapeutu za parove - I just need a big dick.

Dumb woman - you give us a bad name

Nakon zadnjeg posta o zenama koje mogu i moraju apsolutno sve, pocela sam razmisljati i o muskarcima koji se susrecu s onim tipom zena gdje oni moraju bas sve.
Tako sam na raport pozvala najboljeg prijatelja. Zgodan, obrazovan, pilot, nacitan, kulturan, pristojan, the marrying kind.
Njegove zene, jedna za drugom, sve jedna ludjakinja veca od prve.

Prvo je hodao sa zenom svojih godina. Duhovita, pametna, izvrstan sex. Nazalost, pomalo shizofrenicna, paranoicna i opsjednuta teorijama zavjere. Opce je poznato, da sto smo mi ludje, sex je bolji.  Napuklo je kad mu je jednu noc, u sitne sate dok je on spavao, usla u mob, nasla poruku staru 3 godine u kojoj se dogovara s frendicom za kavu. Ispisala je 3 strane pateticnog, ljubavnog, pomalo suicidalnog pisma i ostavila ga na stolu, iskrala se u cik zore i otisla. Ne bi skuzio do jutra da je nema, da zov prirode nije bio jaci od sna, pa umjesto da se popisa i vrati u krevet - cita pismo, ne zna di je ova ludjakinja.. i protiv svih svojih nagona koji su mu govorili da je stera tamo gdje ni sunce ne sjeda, on sjeda u auto i vozi za njom.
A potpuno je puklo kad mu je opet jedne noci (zeni se ocito ne spava) usla u sluzbeni mail. To je problem na tako mnogo nivoa, ali najveci je zato jer je covjek vojni pilot i na sluzbenom mailu ima vojne tajne. Opet ga je pisanje u sred noci spasilo, jer tad ju je nasao za svojim laptopom, ovaj put poslusao sve svoje instinkte i zaista je poslao tamo gdje sunce ne sija.

Nakon toga pronasao je nesto mladju, tihu, slatku i pristojnu. Ispijali su kave, drzali se za ruke, cvrkutali i sve je naizgled bilo u redu. Napokon joj je poceo vjerovati, mislio - i ona njemu... Eh, pa LOL!
Uglavnom, on je otisao na skolovanje u Ameriku, i odrzavahu zar preko dugih i ceznutljivih skypa poziva, dugih mailova. Za Bozic je svoju dragu, kao u americkim romanticnim komedijama, doletio k sebi... Htio joj je pokazati New York, odvesti je na Empire State Building, u Zrakoplovni muzej, u Disneyland, ispuniti joj sve zelje, posjetiti s njom sve sto je ikad htjela vidjeti i da ona posjeti s njim sve sto je ikad htio vidjeti. Al bas kad pomislis da ne moze biti bolje nego sto je i da ces konacno ostvariti neke svoje snove i to podijeliti s that one special person stvari se izokrenu i odjednom si na pravom mjestu u pravo vrijeme s potpuno krivom osobom.
Ponasala se kao Dorothy iz Kansasa u Ozu. I jos 700 puta gore. Prvo u hotelu s pet zvjezdica pred konobarom, nije zeljela naruciti.. jer kako ce to ona naruciti, sto da ona sad tocno kaze... Onda se nije htjela popeti na Empire State Building, jer kako ce ona uci u stakleni lift. Otkantala ga je rijecima - Idi ti, ja cu te cekati dolje.
Tu je vec doslo do breaking pointa u njemu, ali hej... ljubav... Pa se penjes sam na Empire State Building.
Ostatak njenog posjeta proslo je u konstantnim kompromisima oko njenog shoppingiranja. Na Badnjak su se vozili da posjete jos jedno kultno mjesto, a ona je inzistirala da on stane u  Hilfigerovom outletu. Koliko god on trubio da nece stici kamo su krenuli, jer je Badnjak i guzva je i svi ducani su prepuni, mlada dama je i dalje inzistirala.
U tom trenu on je u glavi cuo samo onu pjesmu : I would do anything for love. BUT I WONT DO THAT!
Sljedeca tri dana su protekla u komornoj atmosferi i bilo bi mu bolje da je samo stao kod tog jebenog Hilfigera.
Mlada dama se vratila u Kroejsu, a on ju otpratio. Iz Amerike i iz svog zivota.

Zatim sljedeca .. ta je pak imala preveliku fiksaciju na Facebook.
Da ne duljim. Zena mu je, zaista nicim izazvana, provalila u Facebook, mjesecima citala poruke, notifikacije, te unfriendala njoj nepozeljne ljude i zene s njegove friend liste. Saznao je mjesecima poslije kad su ga ljudi poceli zvati i pitati ga zbog cega ih je odfrendao.

A ona nakon te... tu je odmah dignuo sidro kad mu je rekla da je zadnja knjiga koju je procitala knjiga Vlatke Pokos. Nije jos polozila drzavnu maturu, i ona ne zna tocno sto bi od zivota htjela. Niti svog niti tudjeg.

Dakle, nakon svega navedenog, ima i nas svakakvih. I nije ni njima lako.

Sve sto imam reci ovakvim zenama je PRESTANITE... YOU GIVE US A BAD NAME!

Can we do it all?

Dobar dan svima, ja sam tviterasica. And proud.
Ovaj post potaknut je raspravom na tviteru izmedju mojih omiljenih @Dancerbell_ , @pearsawfly , @RomanaPapp . Kako ne bi bilo da je rasprava samo zenska, sudjelovao je i @sasabca.

Krenulo je kad je @Dancerbell_ objavila tvit Hocu negdje gdje mogu biti zena. @pearsawfly je pitala gdje je to. Ova je odgovorila da je to tamo gdje ne popravlja vesmasine, ne mijenja gumice na pipi, ne kreci zidove.

Potaknulo me na razmisljanje: Jesmo li mi, danasnje zene, jednostavno tako programirane da mislimo da moramo sve?

Radimo svoje poslove, jednako dobro kao i muskarci, dapace istrazivanja pokazuju kako su zene uspjesnije na menadzerskim pozicijama jer smo svestranije i diplomatski nastrojene. S druge strane, iako smo posve jednake muskarcima, i dalje nam drustvo namece da moramo biti i supruge i majke. I osudjuje sto previse radimo i sto ne posvecujemo dovoljno paznje djeci. I suprugu. Ukoliko smo domacice, uvijek se nadje neka prerevna feministica da nas popljuje sto se nismo odmakle od stereotipa zena bla bla bla.

Dajte da odmah kazem - emancipacija je super. Ali otkad je emancipacija postala ekvivalent za nedostatak galantnosti kod muskaraca. Radim, bolje od vecine muskaraca koje znam, svoj posao. Imam svoj stan, svoj posao, svoju lovu. Otkad je to pocelo znaciti da ne zelim da mi se otvaraju vrata, da ne zelim da mi se pridrzi stolac, da ne zelim da on namontira policu. Da mi ne treba paznje i romantike.

S druge strane, razumijem i muskarce. Kao da su izgubili svoju dugogodisnju ulogu u drustvu i dok mi hrabro grabimo naprijed... oni ne idu nigdje. Ne samo da ne idu nigdje, nego gube sve te neke dijelove uloge koju su svojedobno imali i ponosno nosili.

Nisu vise jedini koji privredjuju za obitelj. Vozimo aute, krecimo svoje stanove, popravljamo svoje vesmasine, mijenjamo svoje zarulje i gumice na pipi. Kuzimo se u financije, marketing, politiku, medije. Pisemo, igramo nogomet, igramo plejku, pratimo formulu. I neke od nas su dovoljno odvazne prici muskarcima i uzeti ono sto zele. Uz to smo supruge, kuharice, peracice vesa, cistacice stana, roditeljice djece, hendlamo izmedju vrtica, skola, poslovnih sastanaka, predstava, prehlada, temperatura i pedijatara.  Znamo koji je najbolji sirup za kasalj. I u 6 ujutro polusnene dok on panicno baulja po stanu znamo di je ostavio mobitel, carape, gdje mu stoji ona plava kosulja i di je sinoc ostavio laptop i naocale.

S druge strane, i mi smo si malo uzele maha.
Dok sam bila u normalnoj vezi (da, zamislite, nisam uvijek bila ljubavnica ozenjenom tipu), zivjeli smo zajedno. Idila, on, ja i pas. I mala kuca izvan grada.
Tada sam radila na menadzerskoj poziciji. On je radio za svog tatu. Od doma. Radila sam svaki dan od 9 pa do 5. Iako bi to vise bilo 6. Do doma mi je trebalo pola sata voznje.
Doma bi me docekao prljavi ves kojeg treba oprati i rastegnuti kasnije da se ne usmrdi u vesmasini. Docekale bi me njegove stvari posvuda po kuci koje je trebalo pospremiti. Prljavo sudje koje je trebalo oprati. Veceru koju je trebalo spremiti. I kvalitetno vrijeme koje je trebalo provesti s njim. I naravno biti ultra raspolozena za pribijanje na zidove prije spavanja. I po mogucnosti do 3 ujutro.

I onda sve ispocetka drugi dan. Naravno, tu su i zajednicki prijatelji koje treba ugostiti, svakodnevne male stvari koje treba obaviti, frizider koji treba napuniti i kupaonske potrepstine koje treba kupiti, jer suprotno muskom misljenju - toaletni papir, sapun, kaladont i gelovi za tusiranje i sampon se ne materijaliziraju tamo nekom magijom.

E sad. Radeci sve to, svaki dan, sama, u meni se poceo nakupljati bijes. Ali onaj.. bezrazlozni. Ne znas zasto si ljuta, i ne znas zasto stignes od zero to bitch u manje od sekunde.
I onda on izvadi novu casu da si utoci vode, iako ih je od jutra izvadio 4 i nije ih oprao. Iako su od dorucka ostale mrvice na kuhinjskoj radnoj ploci koje do sad nije maknuo. Iako njegova casa u kojoj je jos deci mlijeka od jutra stoji na stolu.

I onda se sjetis da ga vec 20 dana molis da promijeni zarulju na terasi. I da si mu vec 30 puta rekla da glavu tusa treba promijeniti. I da si ga vec 700 puta zamolila da nazove servisera za grijanje. Iako si vec isto toliko puta spomenula da bi trebalo zagletati onu rupu na zidu koju je napravio dok je pokusao i nije uspio objesiti uramljenu majicu najdrazeg benda na zid.
Iako si ga sto puta zamolila da ne pusta psa u spavacu sobu. I zar ne bi on mogao jednom napraviti veceru? I jednom oprati ves? I jednom ga rastrti? I bi li mu ruka otpala da pokupi stvari za sobom?
I ovo! I ono! I ovako! I onako! I onda se uhvatis u zacarani krug zamjeranja, ljutnje, osjecaja da si sama na svijetu i sutnje i nadrkanosti...

I onda mi je svanulo... svaki put kad je nesto probao napraviti, ja sam mu to s onim patronizirajucim smijeskom uzela iz ruku i rekla - Pusti, budem ja...
Ne zato jer mu zelim olaksati, vec iz jednog jedinog razloga - Jer ja to radim bolje! Jer ja to radim brze! Jer ja to radim detaljnije! Otkad smo pocele sudjelovati na nesluzbenoj Olimpijadi za boljeg, sposobnijeg, odgovornijeg i organiziranijeg ukucanina?

Zar bi mi kruna s glave pala da sam mu onaj jedan put kad je probao dala da zavrsi tu veceru, pa taman je zagorio i narucio onda pizzu... Ali iziritirana njegovim dudanjem oko kuhanja, sporosti i mazanju apsolutno svakog komada sudja kojeg se dotaknuo - jednostavno sam preuzela sve i sama to napravila. Jer sam zakljucila da mi je tako lakse.

Sve sam uzela na sebe. I ne cudi mi vise sto je odjednom sve palo na mene - od krecenja, guranja namjestaja po kuci, nosenja madraca, rezanja linoleuma... Oduzela sam mu svaku ulogu u kuci.. i onda se ljutila sto nista ne radi.

I onda se sokirala sto smo prekinuli i sto mi je vikao na kraju - TI SI UVIJEK MISLILA DA SI BOLJA OD MENE.
Tad sam pomislila: Ja ne mislim da sam bolja, ja dokazano jesam bolja. Ogorceno sam prepricavala frendici: JEDNAKOST?!?! KAKVA JEBENA JEDNAKOST??? NECEMO MI JEDNAKOST! JER MI NISMO JEDNAKI! MI SMO BOLJE! MI RADIMO I MOZEMO SVE! I RADJAMO!

Sad si mislim da bi i mi zene nekad jednostavno trebale popustiti. Nek napravi tu veceru taman izvadio cijeli kredenc sudja, zaprljao svaki komad pribora za jelo i svaku jebenu kuhacu... Nek opere taj vas pa taman ga ja sutra prala ponovno.
Naravno, apelirala bih i na muskarce da nakon sto smo 50 puta nesto zamolile, popuste i oni i jednostavno naprave to sto smo zamolile.
I svima ce nam biti lakse...

Zivjela jednakost spolova :)

L'affaire

M. se vratio. Danas popodne me odusevio poznati zvuk zvonjave na mobitelu i poznati ritam vibracije.
Vibracija je pulsirala u ritmu moje vlastite vibracije. Javila sam se vec odusevljena s time sto ce mi reci da dolazi do mene na malo afternoon delighta...
However, M. je ovaj put imao malo drugacije planove. Htio me izvesti. Lijep dan, sunce, bla bla. I dalje sam se nadala da cemo negdje na suncu na brzaka srknuti kavu, pa se onda jos brze poskidati.
Docekao me ispred zgrade na motoru. Nekom fancy motoru. Whatever. Moj ushit je bio ono sto moj orgazam ne ni bio - odglumljen.
Sjela sam na motor. Ima nesto u toj voznji i drzanju mocne zivotinje medju nogama. U ovom slucaju dvije. Voznja je na kraju ispala nesto kao mala, brza, adrenalinom nabijena predigra. Ocito samo za mene. On je i dalje zelio da se druzimo na suncanom danu.
Nakon prvotne neraspolozenosti, jer ocito sam imala nesto drugo u planu, odjednom mi se situacija razvedrila. M. je galantan, elokventan i bistar, duhovit sugovornik.
Mada bojim se da je nasa mala afera krenula nekim drugacijim putevima.
Sjedili smo tako, udobno ubundani na jednoj od terasa u gradu. On visok, sarmantan, u motoristickoj jakni. Ja u crnoj uskoj koznoj jakni, s velikim crnim suncanim naocalama, kosom malo razmrsenom od voznje. Otpuhivala sam dimove, smjeskajuci se.  Na momente sam se osjecala kao u Aferi Thomasa Crowna. Opasno. Fatalno.
Onda je on rekao da sam mu falila. I vise nego bi on htio. Onda ja nisam rekla nista. Rekao je da ga veselim, uveseljavam, da mu vrijeme sa mnom leti. I da ima osjecaj da bi mi mogao reci bilo sto. I da mu je zao sto ja njemu ne govorim nista. Sto se ne povjeravam. Sto je uvijek distanca izmedju nas.
Objasnila sam mu kako smatram da je to dobro za nas odnos, ukoliko ga zelimo zadrzati takvim kakav je. Odjednom se moja afera Thomasa Crowna pretvorila u neki cudan tok svijesti Woodya Allena. Ono - da nije smijesno, bilo bi ocajno.
M. je zapravo onaj tip koji bi bio i posten i jeben, da prostite. On ne moze imati sexualnu aferu, sexa radi. On bi da ga vole. I on bi da voli nekog drugog. Da se moze opravdati pred samim sobom jer je umocio sa strane. Da si moze reci - Nisam si mogao pomoci, zaljubio sam se.
Iskreno, kuzim taj point of view, jer sam ja ista takva. Ja volim izigravati one filmske trenutke i fatalnosti, isfurat onu foru - da smo se jednostavno morali sresti. Volim reci da me toliko ponijelo da si jednostavno nisam mogla pomoci. I volim tako zivjeti, tako ljubiti.
Ali nazalost, ovo nije jedan od tih filmova. Ovo je avantura sexa radi. Ponijelo me naravno. Ali ponijela me tjelesna strast, a ne preskakanje srca na sam spomen njegova imena i bitka.
Rastali smo se u prilicno cudnom tonu. Imala sam osjecaj da je povrijedjen jer sam mu odbila dati nesto za sto on misli da bi mu trebalo pripadati - odanost, zaljubljenost, zanesenost.
Ono sto on ne razumije je da sam mu odbila dati da posudjuje moj zivot i zivi taj posudjeni zivot nekoliko sati u danu.
Nemam taj luksuz da se zaljubim u njega i pocnem prizeljkivati nesto sto nije moje. Ne zelim zivjeti dane da mi nedostaje kad ga nema, da ocajavam jer znam gdje je kad nije sa mnom, i da se ubijam mislima o tome sto ima negdje drugdje.
Ovo je bila izvrsna avantura. Nadam se da cemo moci nastaviti u istom tonu. U suprotnom cemo se morati oprostiti.
Nadam se da sam sve to samo preuvelicala u svojoj glavi i da sam paranoicna bez razloga. Jer jos jedan razgovor o tome ima li drugih muskaraca za koje nesto osjecam ne bih mogla podnijeti.
Pogotovo kad su pravila o takvim razgovorima vrlo jasno odredjena na samom pocetku.
Sutra cemo se opet vidjeti. Na sex play dateu. Nadam se da ce do tada shvatiti kako je to izvrstan odnos. Upravo takav kakav je. Ni vise ni manje.

Dos and don'ts za kokoske

U nedostatku nekakvih bitnijih razvoja dogadjaja s muskarcima u mom zivotu i potaknuta jednom duhovitom prepiskom na Twitteru, dosla sam do zakljucka da bi za neke modneo vrlo neosvijestene i zabludjele curice, djevojke, zene, kokoske trebalo napisati neki manual... Kao What is a BIG NO, NO!
Ja cu zapoceti, vi svakako nadodavajte...
Krenimo od najlakse stvari. PARFEMI. Ne, ne morate saliti pola bocice na sebe svaki dan. Da, znam da mislite da ce to postici onaj efekt da cete proci pored nekog, ostaviti onaj zamamni mirisni trag iza sebe i taj netko ce se opijen vasim mirisom okrenuti za vama.
NECE. Ok, vjerojatno hoce, ali ne radi opijenosti mirisom na kakvu ste vi isle. Vise ona " Koji k...c, kokos mi je sprzila sve dlake u nosu, pa jel se kupa u parfemu?" opijenost.
Pokazite neku mjeru. Jedan spric, eventualno dva su dosta. Za cijeli dan. Ne nadotacite na sebe. Nema smisla da kad vi udjete negdje, svi drugi izadju. A i steta je dobrog parfema kojeg se ne zna pravilno koristiti. Daklem, kao sto ste sigurno toliko puta cule, ali niste razumjele - evo jos jednom - MANJE JE VISE ( Ne, ne to se ne odnosi na duzinu odjece na vama, ali o tome za par redaka... ).

Zatim, najveci zlocin koji je modni svijet izbacio je marka Guess. I njihove torbe, satovi, obuca i sve ostalo. Sa sljokicama i strasom. I jos sljokica i jos strasa. Samo zato jer to nose sve guske, i zato jer sve svjetluca s njih, i u mraku bi covjek pomislio da se spustio izvanzemaljski brodic na zemlju od toliko nepoznatog svjetla, to ne znaci da je to in, da je super i da odlicno izgleda. Izgledate kao white trash kojoj je decko u zatvoru, doma ima troje djece od tri razlicita oca, a brat joj prasi sestricnu. Dakle, lighten up sa sljokicama i strasom posvuda. Don't do that.

Zatim, leopard uzorci... Kad to navucete na sebe, mislite da izgledate kao komadi na ovoj slici gore? Ne izgledate. Izgledate kao krizanac izmedu zene Al Bundya i Roseanne Barr u najgoroj zivotnoj fazi. Vrlo je malo zena koje mogu izvuci leopard uzorak. I to su one koje su savrseno gradjene, taj leopard uzorak je neka vrlo kvalitetna tkanina i opcenito vrhunski komad odjece, i accessories im je besprijekoran. Dakle, za ime Boga, ne nosite leopard uzorak. Nikad. Nikako. Ni pod kojim uvjetima.

Heklane cizme - WTF? Heklanje se s vitrina i kauca preselilo na stopala?! Nigdje nisam vidjela taj clanak. I dajte.. ma jednostavno okanite se toga. Kupite normalne cizme kao i sav normalan svijet. A ako hocete Uggsice - onda si kupite Uggsice. I note to you all koji mislite da su heklane uggsice origigi uggsice. NISU. I u originalnim Ugg ducanima stoji slika tih heklanih na kojima velikim slovima pise - ovo nisu original Ugg cizme. Daklem, em nosite fejk... em, halo, heklane su... Vratite to baki na vitrinu i kupite si cizme.

Barsunaste trenirke u roza, zelenoj, baby plavoj itd, itd.... NO! Odlicno za po doma. Go for it. Primijetih da se obicno nose u kombinaciji s heklanim cizmama, Guessovim satom sa sljokicama po cijelom satu, velikom torbom koja isto negdje ima sljokice. I nekim cudnim izdankom pundzice na glavi. Mislim da ste isle na onaj careless look koji vidite na paparazzo fotkama Kate Moss kad sece gradom s kavom u ruci. Ali vjerujte mi, vjerujte svima nama, to ne izgleda tako. Izgledate kao propala zena propalog sportasa koja fura jos neke preostale ostatke neke fine robe koju je jednom imala. Onu bas finu je poprodala, i ostala je eto ta trenirka u kojoj je svojedobno isla na yogu.
Svaki put kad obucete barsunastu trenirku, jedan ozbiljan dizajner divne sportske odjece se objesi. Barsunastom trenirkom.

Sve s natpisom na guzici. Facepalm. Ajde nemojte. Ovo cak necu ni razraditi.. jer za Boga dragoga... really? Zar vam netko zaista treba reci da se natpisi na guzici ne nose? To je jednostavno krivo na toliko mnogo levela.

PS. Pravilo o parfemima se odnosi i na muskarce. Tanka je granica izmedju muskarca koji divno mirise i muskarca koji nam osteti osjetilo njuha na 6 dana. Znate ono kako imate limit na motoru, do koje brzine vam dopusta da potegnete? Zamislite da ga imate i bocici s parfemom.
Pravilo o spic papku - kratko i jasno NE. Bacite to u smece i zaboravite da ste to ikad imali. Kamoli nosili.