četvrtak, 28. veljače 2013.

Back to black

Dva dana su prošla.
M se sutra vraća. J sutra ide na put. Slučajnost. I say NO NO NO!
Počele su pripreme za dobrodošlicu. Večer s maskom na licu. Nokti prelakirani crnim lakom. M obožava crne lakove. "Ima nešto nevjerojatno sexi u ženama s crnim lakom za nokte." kaže on.
Ja se slažem. Svijetle sam kože i svijetlih očiju. Samo mi nedostaju djeca, njemački oficir, Alpe i dobar glas pa da zapjevam u remake-u mjuzikla Moje pjesme, moji snovi.
S crnim lakom za nokte se osjećam pomalo zločesto, pomalo mračno i pomalo on the edge.
Da se razumijemo, isto tako se osjećam u halterima.
M. voli haltere. Samostojeće. Štikle. Crno rublje. Crni lak za nokte. Kratke nokte. Ženstvenu odjeću. Mirisne kreme i parfeme. Specifičan nakit.
Volim oblačenja za njega. Gotovo jednako jako kao i svlačenja za njega. Volim i od jednog i od drugog napraviti ritual. Sat vremena prije nego dođe mazim se svim kremicama, regeneratorom za kosu u spreju, koji se ne ispire i miriše na kokos. Klizim po sebi s najboljom crnom čipkom koju imam. Kako spremanje napreduje, tako se zagrijavam iznutra. Svaki dio koji polako, glatko, navlačim zamišljam kako pada na pod od njegove ruke..  Predviđam da će subota biti THE dan. Dan za hedonizam, cipkasto donje rublje, erotiku i orgije. Ako budem iznimno dobro raspoložena, i za neke sexi igračkice i lubrikante.

J. uopće ne zamjećuje žene u štiklama. On to voli opušteno. Ako već mora šminka, onda toliko malo da on to ne primijeti. Iznimno su mu sexi žene u trapericama i tenisicama. Bez ruževa za usne.
Da ga dočeka u halterima i samostojećima bi bilo lijepo... ali još bi mu draže bilo da ga dočeka u njegovoj majici... Ne znam koje mu je stajalište o crnim lakovima za nokte. Kad sam s njim, većinom sam u trapericama i ravnim cipelama, bez puno šminke, bez pomno uređene kose...

I can go either way... Volim biti u trapericama i starkama. S druge strane obooožavam haltere. Volim biti u muškoj majici, ali volim napraviti i predstavu u samostojećim i štiklama. Izvrsno mi odgovaraju obje solucije. I opet - jedno bez drugog bi bilo dosadno. Ne bi imalo smisla. Uvijek mi na pamet padne ona - Kad sam dobra, stvarno sam dobra. Ali kad sam loša - bolja sam.
Tako nekako i ja.. Volim da me smatraju dobrom, pristojnom, finom curom. Slatkom, nježnom i krhkom. Obožavam što mi muškarci trče pridržati vrata, ponijeti teške stvari, što rješavaju ono što misle da bi meni bilo teško. Volim što me imaju poriv štititi svojim jakim ramenima. Volim što se činim iznimno neiskvarenom i materijalom za ženidbu. Sigurna sam da bi se i neki moji prilično dobri prijatelji izokrenuli naglavačke kad bi znali da a) spavam s kim spavam b) pišem blog o tome s kim spavam c) nemam neke pretjerane cenzure i pišem o pušenju .
Ali onda svako toliko želim izvući svoju mračnu stranu na sunce. Onu stranu koja ima svoje sexi igračkice, svoje maštarije, onu stranu koja mašta o menage a trois. Stranu koja voli da je se veže i da  se njome dominira, onu stranu koja experimentira, uživa u svom i tuđem tijelu. Onu stranu koja je na strani kurtizana koje su svojedobno bile najnačitanije, najobrazovanije žene u zemlji i imale svoje prste u unutarnjoj i vanjskoj politici, onu stranu koja smatra fascinantnim i tako čarobnim činjenicu da je najsexi dio tijela gejše stražnji dio vrata gdje joj se vidi djelić gole kože.

Što više upoznajem ljude, to više shvaćam da zapravo nikad nikoga ne poznaješ potpuno. Svi smo na pola. Svi imamo dvije svoje strane. Svi imamo svoje skrivene želje i tihe maštarije. I tajne. Tajne koje ne govorimo, tajne o kojima se čak rijetko usudimo razmišljati. Svi imamo u sebi taj crni lak za nokte.


Nema komentara:

Objavi komentar