četvrtak, 28. veljače 2013.

Back to black

Dva dana su prošla.
M se sutra vraća. J sutra ide na put. Slučajnost. I say NO NO NO!
Počele su pripreme za dobrodošlicu. Večer s maskom na licu. Nokti prelakirani crnim lakom. M obožava crne lakove. "Ima nešto nevjerojatno sexi u ženama s crnim lakom za nokte." kaže on.
Ja se slažem. Svijetle sam kože i svijetlih očiju. Samo mi nedostaju djeca, njemački oficir, Alpe i dobar glas pa da zapjevam u remake-u mjuzikla Moje pjesme, moji snovi.
S crnim lakom za nokte se osjećam pomalo zločesto, pomalo mračno i pomalo on the edge.
Da se razumijemo, isto tako se osjećam u halterima.
M. voli haltere. Samostojeće. Štikle. Crno rublje. Crni lak za nokte. Kratke nokte. Ženstvenu odjeću. Mirisne kreme i parfeme. Specifičan nakit.
Volim oblačenja za njega. Gotovo jednako jako kao i svlačenja za njega. Volim i od jednog i od drugog napraviti ritual. Sat vremena prije nego dođe mazim se svim kremicama, regeneratorom za kosu u spreju, koji se ne ispire i miriše na kokos. Klizim po sebi s najboljom crnom čipkom koju imam. Kako spremanje napreduje, tako se zagrijavam iznutra. Svaki dio koji polako, glatko, navlačim zamišljam kako pada na pod od njegove ruke..  Predviđam da će subota biti THE dan. Dan za hedonizam, cipkasto donje rublje, erotiku i orgije. Ako budem iznimno dobro raspoložena, i za neke sexi igračkice i lubrikante.

J. uopće ne zamjećuje žene u štiklama. On to voli opušteno. Ako već mora šminka, onda toliko malo da on to ne primijeti. Iznimno su mu sexi žene u trapericama i tenisicama. Bez ruževa za usne.
Da ga dočeka u halterima i samostojećima bi bilo lijepo... ali još bi mu draže bilo da ga dočeka u njegovoj majici... Ne znam koje mu je stajalište o crnim lakovima za nokte. Kad sam s njim, većinom sam u trapericama i ravnim cipelama, bez puno šminke, bez pomno uređene kose...

I can go either way... Volim biti u trapericama i starkama. S druge strane obooožavam haltere. Volim biti u muškoj majici, ali volim napraviti i predstavu u samostojećim i štiklama. Izvrsno mi odgovaraju obje solucije. I opet - jedno bez drugog bi bilo dosadno. Ne bi imalo smisla. Uvijek mi na pamet padne ona - Kad sam dobra, stvarno sam dobra. Ali kad sam loša - bolja sam.
Tako nekako i ja.. Volim da me smatraju dobrom, pristojnom, finom curom. Slatkom, nježnom i krhkom. Obožavam što mi muškarci trče pridržati vrata, ponijeti teške stvari, što rješavaju ono što misle da bi meni bilo teško. Volim što me imaju poriv štititi svojim jakim ramenima. Volim što se činim iznimno neiskvarenom i materijalom za ženidbu. Sigurna sam da bi se i neki moji prilično dobri prijatelji izokrenuli naglavačke kad bi znali da a) spavam s kim spavam b) pišem blog o tome s kim spavam c) nemam neke pretjerane cenzure i pišem o pušenju .
Ali onda svako toliko želim izvući svoju mračnu stranu na sunce. Onu stranu koja ima svoje sexi igračkice, svoje maštarije, onu stranu koja mašta o menage a trois. Stranu koja voli da je se veže i da  se njome dominira, onu stranu koja experimentira, uživa u svom i tuđem tijelu. Onu stranu koja je na strani kurtizana koje su svojedobno bile najnačitanije, najobrazovanije žene u zemlji i imale svoje prste u unutarnjoj i vanjskoj politici, onu stranu koja smatra fascinantnim i tako čarobnim činjenicu da je najsexi dio tijela gejše stražnji dio vrata gdje joj se vidi djelić gole kože.

Što više upoznajem ljude, to više shvaćam da zapravo nikad nikoga ne poznaješ potpuno. Svi smo na pola. Svi imamo dvije svoje strane. Svi imamo svoje skrivene želje i tihe maštarije. I tajne. Tajne koje ne govorimo, tajne o kojima se čak rijetko usudimo razmišljati. Svi imamo u sebi taj crni lak za nokte.


srijeda, 27. veljače 2013.

Little funny Wednesday

Kad M. ode na put, ponašam se kao posve drugačija osoba. Ne više na raspolaganju njemu. Više na raspolaganju sebi.
Dan sam provela s J. Više se smijući nego radeći. Danas je bio dan kad je većina ekipa bila na terenu. Nas dvoje smo bili sami.
Smijali smo se do ludila, jer smo se upustili u neki čudan razgovor o sramotnim trenucima u našim životima.
I naravno, must have među ljudima koji rade i surađuju, izogovarali smo šefa do ludila.
Zajedno smo krenuli iz ureda. Pobjegao mi je tramvaj, krenuli smo pješke. Odšetali smo sljedeće dvije stanice. Usput je skoro mene zgazio auto, on je upao u lokvu, okinula sam neku ženu u rame i prosula joj vrećice. I nismo se mogli prestati smijati. Dugo već nisam- radila ništa i ludo se zabavljala. Hvatala sam drugi tramvaj, a on se smijao i rekao da će za svaki slučaj pričekati.
Upala sam u tramvaj i izbeljila mu se kratko kroz prozor. Oboje smo prasnuli u smijeh. Zeleno se upalilo, tramvaj je krenuo, mahali smo.
I nisam mogla skinuti onaj kretenski osmijeh s lica. Naravno da me uhvatila kiša dok sam trčala do doma. Ali uopće nije bilo bitno.
Mada u pravilu ne volim srijede, ova je bila pun pogodak.
Nakon tuširanja me dočekao mail od M.
"Mlada damo. Mislim na vas. M."
"Gospodine M., kako je u bijelom svijetu? Možda biste trebali češće u inostranstvo, čim prijeđete granicu počnete me poštivati...A."
"Mlada damo. Sve sam dva put pročitao, nigdje lijepu riječ u vašem mailu nisam našao. Zašto je tome tako?"
"Gospodine M. Slika govori više od tisuću riječi. A." - tu sam mu poslala sliku sebe gole na krevetu. (bez duck face-a. I bez lica općenito. Nikad slati slike na kojima će te netko jednog dana moći prepoznati.)
"Mlada damo. Sad već pričate prljavo! M :) "
"And I wouldn't want it any other way... A. "

Kratko, ali slatko. Imam osjećaj kao da živim dva života. Jedan kad sam s M. i jedan kad sam s J.
Onaj kad sam s M. je provokativan, uvijek na nekom rubu erotike, nezasitan i u nekom čudnom vrtlogu požude i igrica... zabavan, tajan, sakriven i pomalo kinky. Pun skupih poklona i skupih vikenda, finih večera, dekadencije i bluda.
I onda onaj kad sam s J. Dječji, neopterećen, pušimo ispred ureda i pijemo sokiće iz plastičnih čaša. Smijemo se glupostima, ženama u leopardovom uzorku, lamentiramo o prvim spojevima i prvim poljupcima, pijemo kavu iz termosice, puštamo si glazbu koju volimo i pravimo se da se kužimo u instrumente i bas linije.
Život pun nekih lakih nota, nekog dragog prijateljstva i suučesništva.

Kad zamislim da bih trebala odabrati samo jedan od ta dva, čini mi se kao da bi mi ovaj drugi dio jako nedostajao.
Zato ih zadržavam oba i balansiram. I ruku na srce, potajno uživam.

Little winter crush

Kad god M. nestane iz grada uvijek si uzmem vremena za razmišljanje o svojoj simpatiji.
Naravno da je imam, pa nisam sva nagoni i požuda.
Moja simpatija je J., muškarac približno mojih godina, vezani smo poslom. Većinom se viđamo svaki dan.
Poslovno, naravno.

On je osoba za koju znaju moje prijateljice. Na tjednim kavama dio je standarnog repertoara. "A koja je situacija s J.?"
Uvijek odgovorim isto: "Ništa se ne događa."
I ništa se ne događa. On je samo moja simpatija. Već nekoliko mjeseci. I uvijek kad ga vidim pobjegne mi onaj široki osmijeh dok mu kratko mahnem s drugog kraja ureda. Volim znati da je u blizini. Ne mora stajati kraj mene, ne moramo razgovarati, ali sama činjenica da ga osjećam u svojoj blizini je posve opijajuća.

J. je briljantan. Na granici genijalnosti. Ima predivan um. Ne mislim na beautiful mind kao što ga je imao John Nash.
Tih je i zatvoren, malo ekscentričan, nevjerojatno smiren izvana. Nevjerojatno pošten i pravilan. Nevjerojatno duhovit kad to želi i kad mu se da. Elokventan. Uvijek pod kontrolom. Vrlo samovoljan. Kad želi pričati s tobom, pričat će. Kad neće, neće ti ni odgovoriti na pitanje. Mada ga je čuo. Meni se to nije desilo. Kaže da zato jer sam ok. A da prema seronjama nema pardona.

Muškarci su me obasipali komplimentima u mom malom životu. Čula sam nebrojeno puta kako sam divna, i super, i duhovita i pametna, i kako imam krasne noge i svašta nešto. Neki od tih komplimenata su bili pretjerani, nerealni i little too much. Neki od tih komplimenata su bili iskreni i mazili su me njima ljudi koji su me tad voljeli više od svega.
I nevjerojatno je kako J. rečenica da sam "ok" izazove navalu veselja u meni i kako zbog toga neko malo dijete u meni skače i smije se i viče "Ti si mu OK!"
Ostale komplimente valjda jednostavno prožvače i proguta moj ego. I ne dopru do nigdje. Iskreni, jedan "OK" je proputovao cijelim mojim bićem, tu se negdje stalno nastanio i kucka nekim svojim vlastitim životom.
Ispunjava ljude nekim posebnim ponosom kad su ok nekome tko je njima izvanredna osoba.
Ispuni me ponosom kad se smije na glas mojim šalama.
Ispuni me ponosom kad dobijem mail - Vidio sam ovo jučer, pa sam se sjetio da ti kažem.. bla bla".
Svaka njegova gesta u mom smjeru ispuni me ponosom. I radošću.

Nemam potrebu ganjati neku konzumaciju te simpatije. Ovo je nekako dovoljno. Njegova prisutnost me smiruje, razgovori s njim vesele, zbog njega se osjećam kao boljom osobom.

I kad ga vidim, svaki put, baš svaki, glavom mi prođe.. Moja simpatija.  






utorak, 26. veljače 2013.

Dirty little oral

Danas sam se cijeli dan lovila u pozivima s M.
On je zvao mene, nisam se mogla javiti. Ja sam zvala njega, nije se mogao javiti, pa tako opet po nekoliko puta.
Napokon smo se dobili u kasno popodne i nakon 3 razmijenjenjene recenice viknula sam mu "Moram ici, bok!", jer me sef cekao za sastanak s nekim vrlim ljudima u skupim odijelima.
Sve bi to bilo u redu da on sutra ne ide na trodnevni put i da se necemo vidjeti. Otipkala sam sms sa sastanka: "Tu su mi neki biz ljudi koje moram slusati. Sretan ti put i steta sto se nismo uspjeli vidjeti.A."
"Ja sam jedini biz covjek kojeg moras slusati. I nemaj drugih bizova uz mene. M."
"Amen (rece ona klececi). A"
"Htio sam te vidjeti na rucku, al jebi ga sad. Probat cu se javit kasnije.M"
"Probaj. Kako mozes otici na put da se ne pozdravis s prijateljicom? :) A"
"Autom. :D M"
"Seronja bio, seronja ostao. A."
"Da sam bolji, ne bi valjalo. M."
"Onda uvijek mozes biti zlocestiji. A"

Sastanak se oduzio u beskonacnost. Pa jos jedan poslije njega. Pa jos jedan. Na zadnjem u pola sastanka pregledavali smo prezentaciju s partnerom, i sef me pitao:"A, sto ti mislis?"
Uhvatio me zatecenu, s telecim pogledom, jer sam jos na pocetku sastanaka odlutala u neku zemlju sladostrasca s M., i razmisljala o tome hoce li stici danas, koliko cemo imati vremena... hocemo li piti kavu kao dvoje dobrih prijatelja ili cemo se dirati u nekom mraku...
"Oprosti, razmisljam bas o cijelom tom projektu... reci, reci..." . Nekako je i to zavrsilo, radni dan je zavrsio i presao u prekovremeni, M. se nije javio, dogovorila sam picence s prijateljima. Taman na oprastanju, zavibrirao je mob u njegovom ritmu. Da, kreirala sam posebnu vibru za njega. Pulsiranje. Ucinilo mi se prikladnim.
Imao je 45 minuta i pozelio me vidjeti na kavi. Nasli smo se (doslovno, na kavi). Koliko god vesela i dobre volje bila sto ga vidim, bila sam vise nego vidno umorna i oci su mi bile na pola sklopljene...
Cavrljasmo o danu 20-ak minuta i krenuli prema njegovom autu. Po putu do tamo me grlio, onako objesenjacki oko vrata. Kisa je pocela padati, skliznula sam mu auto.
Poljubio me. Pa malo produbio. Volim kad me drzi za vrat dok me ljubi. Volim kako se ljubi. Cvrsto. Muski. Pritisce usta na moja taman dovoljno jako da bude malo grubosti i dubine u svemu tome, opet taman da ne bude nasilno. Jezik mu je isto cvrst. Miluje moj jezik i gornju usnu. Kad god me ljubi i dotice, uvijek neopisivo ceznem za jos. Alarm za njegovo vrijeme mi je udarao u glavi minute kojih je jos malo bilo preostalo. I ceznja se pojacala. Posegnula sam za njegovim remenom, otkopcala ga. Otkopcala gumbe na hlacama. Zavukla ruku. Bio je... kao i sve drugo na njemu.. pogadjate..? CVRST. Nikad s njim ne mogu kontrolirati stenjanja i uzdisanja, jednostavno mi se samo otme s usana. Iz dubine duse. Dobro, mozda bas i ne duse. Neceg puno zemaljskijeg. Napokon je posegnuo za mojim hlacama, prsti su mu odmah krenuli u napad. Volim osjetiti njegov prst u sebi. Volim kad klizi s njim od klitorisa prema unutra. Pocela sam instiktivno podizati bokove prema njemu i micati se u skladu s njegovom rukom. Sve jace sam pomicala svoju ruku. Pogledala sam ga. I sagnula se prema njegovim boksericama. Ima muskaraca s kojima ti pusenje nikad ne padne na pamet. Ima muskaraca s kojima to radis, ali ti se bas i ne da. I onda ima onih malobrojnih kojima pusis iz uzitka. Svog. On je bio jedan od tih. Voljela sam mu pusiti, voljela sam njegov okus, oblik, kako se ukrucivao u mojim ustima. Disanje i prsti na meni su bili sve ubrzaniji. Voljela sam ga u nekom trenu izvaditi iz usta i polizati cijelom duzinom. Od korijena do vrha. I on je to volio. Pogotovo ako tada podignem pogled prema njemu. Osjecala sam kako nailazi onaj poznati prizvuk orgazma u meni, i kako mi se svi misici pocinju grciti i kako se pocinjem pomicati sve jace i sve brze. Svrsila sam i ostavio je svoju ruku jos malo u mojim hlacama mazeci me. Obicno uvijek prije nego svrsi dok mu pusim makne moju glavu. Kad je shvatio da zelim da mi svrsi u usta, primio mi je glavu objema rukama i svrsio. Osjecala sam ga toplog u ustima. Obozavala sam njegove trzaje pri svrsavanju, kad mu se pod kozom napnu svi misici i kad uzdise i stenje.
Izvukla sam vlazne maramice iz torbe, pljunula visak u maramicu, obrisala ruke i obrisala njega. Na kraju sam ga i zakopcala. Izvrsna usluga od pocetka do kraja. Poljubio me.
Vrijeme nam je isteklo. Zakopcala sam svoje hlace. Osjecala sam kako sam jos uvijek mokra i kako su mi gacice natopljene.
"Sretan ti put."
"A da ides sa mnom?"
"Ne mogu, imam posla, nikome nisam nista najavila. "
Primaknuo me sebi i mazio po ledjima, od vrata do guzice i nogu : "Kad se vratim... nadrapala si."
Cmoknula sam ga i otvorila vrata i izasla. Na odlasku sam dobacila : "Pusta obecanja. I ne vracaj se bez cokolade."
Nema ga tri dana. Tri dana za mene, mozda druzenje sa simpatijom. Ali simpatija je nesto za jednu drugu pricu... mozda neku u ova tri dana.

Little black mess

M. je vrlo privatna osoba. Naravno, tu je i ta sitna činjenica da ima..obaveze.. pa si baš ne može priuštiti da svi znaju gdje je kad je sa mnom.
Nikome nisam ispričala za njega. Nekako mi se ne da objašnjavati drugima zašto kako i zbog čega, kakav je, što radi... Lajava sam po prirodi, i prvi put u životu imam poriv zadržati nešto za sebe.
Osim što i njega i sebe razvlačim po blogu. Ali to gledam kao na mentalnu higijenu.
Upoznajemo se.
Kad smo zajedno izgledamo kao svaki drugi par. Opušteni smo, izvaljeni na krevet, čavrljamo i smijemo se.
Ne pričam mu o nekim drugim muškarcima u svom životu (ne spavam s njima, ali se vrte oko moje osi). Iako ga ta tema prilično zanima. Uvijek je uspješno izbjegnem. Nedavno smo imali situaciju u razgovoru. Ja: "Moram ić, imam drugu liniju! Zovem te poslije!" On: "A tko te zove?" Ja: "Haha. Ljubomora ti ne pristaje! Bok!"  Kasnije nije navaljivao, ali suptilno je spomenuo kako sam uspješno izbjegla odgovor na to pitanje. Poziv je bio poslovni, i nije bio bitan, ali zbog njegove potrebe da zna, javila se moja potreba da mu ne kažem.
Inače odlično funkcioniramo. Cerimo se satima na telefon, dirty talkamo dok sam u tramvaju i šapćem i crvenim se. Pipkamo se na ručkovima ispod stola, ševimo se u hodnicima moje stambene zgrade jer se ne stignemo popeti gore. Nosi mi poklone s putovanja, ja njemu pripremam igrokaze za dobrodošlicu. Ali ne želim opet pisati o sexu s njim, ova afera je toliko više od samo sexa. A opet toliko manje od one patetične preljubničke ljubavi, gdje i jedna i druga strana izgovara poluistine da bi se i sami bolje osjećali.
Ovo nije ljubavna afera. Ovdje nema suza, plakanja na odlasku, previranja teških i dubokih emocija, drama, odlaženja, vraćanja, preklinjanja. Ovo je više ljubavnička afera.

Ova afera je zapravo kao nekakav presutan dogovor...unutar kojeg se podrazumijevaju određena pravila. Koja obje strane poštuju. Neka pravila više, neka pravila manje. Vidim da se M. neka pravila o analnom sexu silno trudi zaobići ili ih prilagoditi.

Ovo je afera puna nevjerojatnih razgovora i rasprava, filozofija izvedenih iz određenih ideja. Puna je inteligentnih dosjetki, šala, duha i duhovitosti. Puna je neke određene topline, u kojoj sam ja draga njemu i on je drag meni. One male stvari kao sms kad vidi nešto što ga je podsjetilo na mene, pa mi mora ispričati.

Ova je afera puna erotike. Ne vulgarnosti. Erotike i erotskim nabojem. Sve što radimo zajedno meni je beskrajno erotično i naelektrizirano. Njegovo spremanje ručka nakon cijelog prijepodneva u krevetu. Njegovo ime na mom telefonu. Njegova ruka na goloj koži mojih leđa. 


Little phone sex

Otkad je nasa mala afera zapocela, volim ostati sama u uredu. Tada obicno nazove, a ja sam sama i mogu razgovarati. Ponekad stigne mail.
"Radis jos? M."
"Koliko je to moguce! :) A."
"Volim se zabijat u tebe. M."
"Volim kad se zabijas u mene. A."
Slovo M. mi bljeska na zaslonu. "Pa dobar vam dan, gospodine M. Kako vam mogu danas pomoci?" Uvijek mi je u tom persiranju nesto bilo iznimno sexi.
Smije se, zove me Mlada damo.
"Sami ste, Mlada damo?"
"Jesam."
"Sto imate na sebi, mlada damo?"
"Haljinu."
"Odlicno. Podignite malo haljinu, molio bih vas."
Podizem malo haljinu, okrecem se prema zidu.
"Volio bih te sad posjesti na stol, rasiriti ti noge. Dirao bih te. Mazio bih ti klitoris prstom. Dok si vlazna i skliska. Volim te cuti kako stenjes. Diras se?"
Diram se otkad je poceo govoriti. Zamisljam njegovu ruku umjesto svoje na klitorisu koji je vec iskocio i osjetljiv je. "Diram se. Volim kad mi pricas sto bi mi radio."
Volim masturbirati dok razmisljam o njemu. Nesto na njemu, u njemu, u niegovom glasu me natjera da svrsavam kao nikad prije. Ujutro se budim vlazna od njega. Napaljena. Sex u svakoj mojoj pori. Ne sjecam se da sam ikoga zeljela na taj nacin.



ponedjeljak, 25. veljače 2013.

Little sexy affair

Svoje sam vrsnjake uvijek dozivljavala hrpom balavaca, neizivljenih momcica, koji svi misle da su jako veliki, a jos su zapravo mali... Uvijek bih se smrtno dosadjivala slusajuci ih kako se hvale i lupetaju. Nikad ih nisam smatrala privlacnim niti sam ih smatrala muskarcima. Vise djecom. Krasnom, nedoraslom djecom.  Pametni i slatki, ali bez sarma, prazni.
S druge strane uvijek su mi oci zastajale na onim malo starijim muskarcima, onima koje iskustvo donosi onu jednu dozu arogancije i samozadovoljstva u osmijehu i pogledu. Onima, koji bi te skinuli ocima, a ti bi se umjesto uvrijedjeno osjetila zadovoljno. Oni koji razgovaraju s tobom na nacin da ti mozak postane zaigrano, mastovito, pomalo dirty mjesto. Prije dosta vremena mi je jedan takav upao u oko. I ja njemu. Sreli smo se poslovno. Upoznali se. Razmijenili nekoliko kurtoaznih recenica i nekoliko vrlo pristojnih, iako vrlo dvosmislenih sala. Ostatak veceri smo se mimoilazili u prostoriji, samo se okrznuvsi rukama koji put.
Nakon par dana uslijedio je poziv za rucak. Sa sluzbenog maila na sluzbeni mail.
"Ako niste prezauzeti, vodim vas na rucak. Sutra? M."
"Svi moramo jesti. Kada? A."
"13:00. U XXX. M."
"Vidimo se. A."

Cekao me ispred restorana. Visok, u odijelu. Dosetala sam u crnoj haljini i stiklama. (Naravno da sam se presvukla iz balerinki 15 min prije.) Jeli smo piletinu, pili bijelo vino, smijali se, naginjali se jedno prema drugom preko stola. Bila sam sarmantna, on jednako tako, sale i posalice su se samo slagale jedna na drugu.
Rastali smo se 3 sata kasnije. Kad sam stigla u ured docekao me mail:
"Kakav sarm. M."
"Kakvi maniri. A."
Sutradan smo se opet nasli na rucku. Dan poslije toga opet. Poceli smo se upoznavati.
Ne mogu reci da je nasa afera zapocela u nekom ludom, pripitom trenutku, da se samo dogodilo i da je iznenadilo i mene i njega. Nikoga nije iznenadilo. Znali smo da ce to tako zavrsiti. Od prvog pruzanja ruke. Svjesno smo usli u tu nasu malu aferu, dobro se upoznavsi i potpuno iskreni jedno prema drugom.
On je ozenjen. Ima djecu. Voli je svoju zenu, ali ne zadovoljava ga na taj nacin. Nikad, ni za sto na svijetu ne bi ostavio obitelj. Voli da se igra po njegovim pravilima.
Ne mogu reci da nisam imala izbora. Jesam. Ali ima nesto u njemu zbog cega sam mu jako zeljela pripadati. Svidjala mi se i uzasno me palila ta lagana arogancija, ta dominantnost, to nametanje njegovih pravila. Prihvatila sam ih.
Dok sam s njim, nema drugih muskaraca.
Dostupna sam mu kad on ima vremena, ukoliko nemam nesto hitno ili neodgodivo.
Nema smsova i poziva iza 17:00, i vikendom. On se javlja meni. Ne ja njemu.
Zajednicki vikendi izvan grada, i sluzbena putovanja. Sto god mi treba, mogu traziti i pitati.
Nakon tih ugovorenih pravila dobila sam mail: "Imas li ti svojih pravila koja moram postovati? M."
"Nema razgovora o obitelji, djecjim bolestima, svadjama sa zenom. Ne zelim patetiku, ljubomorne ispade, kontroliranje. I ako se zaljubis, bolje da mi to odmah kazes nego da izvodis. A."
"Mislis da cu se zaljubiti? M."
"Samo je pitanje vremena. Ja sam super! A."
U prvih par navrata kad je dolazio kod mene, samo smo se druzili. Razgovarali smo o poslu, o tome kakav nam je bio dan, on je prepricavao svoje anegdote, ja svoje. Puno smo se smijali. Jako puno smo koketirali. Suptilni cocktease s moje strane koji ga je zabavljao. Saznala sam da voli zenske noge umotane u samostojece carape; zene u uskim haljinama do koljena i stiklama; pomalo submisivne, da voli doggy style i da voli svoje zene fit i vitke.
Saznao je da sam pomalo submisivna, da volim svoje muskarce visoke i sa sirokim ramenima, da volim zapovijednicki ton u sexu, obozavam igre i igrice, dirty talk, role playing i da volim kad me vezu.
Sexualni dio naseg odnosa sluzbeno je otpoceo jednu subotnju vecer. Docekala sam ga u samostojecim carapama, halterima, crnim tangama i grudnjaku. U stiklama. Usao je, zatvorio vrata iza sebe. Jednom rukom me zgrabio oko struka, okrenuo i naslonio na ulazna vrata. Nabio se iza na mene, jos uvijek mu je hladnoca bila na kaputu i odjeci. Ruke su mu bile hladne. Jednom rukom je drzao moje dvije na ledjima. Drugom rukom mi je mazio trbuh. Ljubio mi je vrat. Njegova brada je zapinjala po mojoj kozi i to me uzasno napaljivalo. Osjecala sam ga kako raste iza na mojoj guzici i to me pomamilo potpuno.
Jos uvijek hladnim prstima dirao mi je bradavice. Bila sam vlazna i postala sam nestrpljiva. Nije se zurio. Gurao me prema spavacoj sobi. Skinuo se po putu. Skinuo mi je tange. Lizao me i igrao se sa mnom. Okrenuo me na trbuh, i podignuo mi guzicu u zrak. Primio me za kukove i poceo se nabijati u mene. Bilo je na granici uzivanja i boli. Ali toliko napaljujuce da nije bilo bitno. Udario me po guzici. Bridjela je. Udario me opet. Opet na granici uzivanja i boli. Ruke mi je povukao meni iza ledja i drzao ih jednom rukom. Saptom me ispitivao sto mi se svidja i koje su mi granice. Ponekad bi se pomaknuo negdje i onda pitao da li mi se svidja. Cijelo to vrijeme, svi njegovi pokreti, svi njegovi potezi su bili toliko napaljujuci da sam bila van svake pameti. Sapnuo mi je da se diram dok me on gleda. Dirala sam se. Sa svakim njegovim : Tako si dobra, takooo dobraa bila sam sve napaljenija i napaljenija, ono kad hoces da ga zabija u tebe dok ti ne dopre do mozga. Svrsili smo.
Zakopala sam mu glavu u rame. Disali smo isprekidano i ubrzano. Bila sam ga zeljna i dalje. Otisao je nakon nekog vremena. Drugi dan sam dobila sms: "Tek smo poceli.M."





nedjelja, 24. veljače 2013.

Par stvari koje naucih usput

1. Nikad se ne depilirati poslije nekoliko casa vina/rakije/alkohola opcenito
Naime, svojedobno se vidjah s nekim, i nakon nekoliko spojeva s par pusica, dosao je sex date.
Da se malo smirim, prije dejta popila sam 2,3,nekoliko casa vina. I onda se krenula depilirati. A big NO, NO... zavrsila sam s posjekotinama, profulanim mjestima i crvenilom. Na kraju sam stajajuci u krasnom neglizeu morala pogasiti sva svjetla da covjek ne vidi kako sam si izmasakrirala noge.. o mjestu juzno od granice necu ni govoriti...

2. Nikad si ne dopustiti kaznjenicki sex
Sve smo bile tamo. Sjebale smo debelo, prekinuli smo, on je ostao ljut, povrijedjen i bijesan. Nasa sklonost da dopustamo kaznjavanje kada smo krive dovede nas do jos jednog, postprekidnog, sexa.
Iz razno raznih razloga.. Ja sam ga i dalje voljela.  Uglavnom, cijela situacija je zavrsila u posvemasnjem ocaju. On se ponasao kao Andjeo - Osvetnik Sexom i valjda me pokusavao rascijepiti na pola. Ja sam pocela plakati. Nitko se nakon toga ne osjeca dobro.

3. Nikad si ne dopustiti pity fuck
Godinu dvije druzila sam se s tipom koji je bio do zla boga zaljubljen u mene. Ja sam u to vrijeme bila sama i oporavljala se od prekida petogodisnje veze. Njegovo drustvo mi je bilo ugodno, dizao mi je ego kad mi je to trebalo, lijecilo rane. Mada ga nikad nisam drzala u mraku. Znao je da mi nije privlacan.
Taj dan, ujutro, na ulazu u kvartovsku birtiju prije posla, sretoh svog bivseg s novom, divnom, djevojkom. Cijeli dan je pao u vodu, srce mi se raspalo na sto komada, i napokon sam se (ne bez suza) morala pomiriti s cinjenicom da se nece vratiti.
Tu vecer zarakijala sam se s navedenim prijateljem. I u onoj izmaglici od alkohola i nevjerojatnom emocionalnom ocaju cinio mi se drazi nego sto je bio, visi i zgodniji. I duhovitiji.
Zavrsili smo u krevetu. Ja sam na kraju plakala, malo sam se toga sjecala, nitko tu nije profitirao.
Tu smo neugodu nekako uspjeli nadici, mada svaki put kad se nadjemo na kavi, on mi nudi medice... 

4. Nema analnog sexa bez klistiranja
Je, to malo ubije spontanost, ali stvarno... koja se od nas zeli naci u situaciji da ne daj boze osjeti neki miris... ili jos gore - da ga on osjeti... A i uostalom, sve znamo pricu o kozici paradajza na pimpacu... Dakle, klistirajte se da svima bude ugodnije...

5. Nema raspravljanja s nekim kad sam vec u startu napizdjena
Znate onu da ne idete u kupovinu kad ste gladni... ista se filozofija moze primijeniti i na rasprave i svadje.. Svojedobno sam dosla s posla napizdjena, a on nije napravio sve ono sto je rekao da hoce taj dan, a sto je bilo bitno... umjesto da se na tren saberem, bijes nakupljan cijelog dana na poslu samo se intenzivirao dodatno i poletjele su psovke, kletve i skidanje svih sveca kojih sam se mogla sjetiti... ( a popis je bio podugacak, isla sam na vjeronauk 12 godina) ...
Zavrsilo je tako da 2 dana nismo razgovarali, JA sam spavala na kaucu, vikend nam je propao ...

6. Slusati svoj instinkt
Uvijek duboko u sebi znamo kako ce nesto zavrsiti. Samo smo nevjerojatno spremni to ignorirati, zagurati negdje duboko i pretvarati se da nije tako.
Da, otprve sam znala da je moj jedan sef smece od covjeka, ali posao je bio dobar i nadala sam se da umisljam. On je pronevjerio neku lovu, svi smo ostali bez place. I bez posla.
Otprve sam znala da ce me moj prvi decko unistiti. Nakon nekoliko divnih godina, i nekoliko manje divnih, izveo je ono sto se uvijek kleo da ne bi i na kraju dana me unistio.
Otprve sam znala da je moj drugi decko freak. Malo lijevo, malo desno, ogromna zaljubljenost, odlican sex, ser kenj truc i hop evo ga - totalni freak koji me htio odvesti ginekologu da vidi jesam li plodna nakon jedne vece svadje.
Mogla bih nabrajati do besvjeti, ali svodi se na isto - slusati prvi instikt.

7. Nuzno je pomiriti se s nekim stvarima
Osobno, bilo mi se jako tesko pomiriti s cinjenicnim stanjem u mojoj obitelji. Konstantno sam stvarala iluziju prema van i pravila se posvuda da smo idealna familija. Ono, imamo svojih mana, ali tako smo super i tako se volimo i tako je sve krasno i mi smo poster family za one krasne obiteljske ruckove, vecere i blagdane.
A onda .. shit has hit the fen.. i priznas samoj sebi da ti stara ima problema s cugom, da je stari pasivno agresivan, da cijeli zivot nisu bili iskreni prema tebi, pa sada nisi ni ti prema njima i ne dajes im pristup svom zivotu... Ali to je jednostavno jedna od onih situacija koje ne mozes promijeniti... to je tako, nisi to mogao birati.. jedan od onih trenutaka kad na kraju nadjes onaj mir u sebi i kazes: Fuck it!
U istu kategoriju spada i moj neodsanjani san da pobijedim na Olimpijadi u umjetnickom klizanju.

8. Znati sto neces
Nije toliko nuzno znati sto hoces, ako jako dobro znas sto neces.
Ja necu neki osrednji zivot, necu se udavati samo zato da bih zadovoljila neke forme.. zelim raditi ono sto volim, okruziti se ljudima koje volim i drzati ih blizu..  kako bi rekao Hesse... radije bih gorio ili se smrzavao, nego tinjao na nekoj sobnoj temperaturi...

9. Mali penis je mali penis. I tocka.
Dakle, mozemo se mi zavaravati i radi razno raznih razloga se praviti da to nije tako... Ali to je tako. I nece se promijeniti.  E sad, mozemo ga zvati tehnicarem, madjionicarem ili inzinjerom... ali kako je to Samantha iz Sex&grada rekla : I just need a big dick...

10. Alkohol je kriv za sve
Kako primjecujete, u vecinu nekih glupih situacija dovela sam se radi par casica previse.. (sad se oni zluradi vracaju na moj post o mojoj staroj koja cuga i misle da jabuka ne pada daleko od stabla) ... Obicno se to desi kad ste jadni sami od sebe, pa popijete koju casicu previse, a to vas samo dublje zagura u kaljuzu... a onda da jos okrunite cijelu tu mizernost - upadnete nekako jos dublje..
Piti kada si jadan je kao kad losu vezu popravljas brakom, a los brak jos jednim djetetom...  (naravno, ako pijes u provjerenom drustvu - onda je sve ok! )

subota, 23. veljače 2013.

Ne zanimas me ti. Tocka.

Bila sam s prijateljem na kavi. Cavrljasmo malo o ovome i onome, i naravno o zenama i muskarcima.
Kaze on da nijedna zena nije iskrena kad otkantava frajera. I da bi svi tipovi cijenili kada bi mi zene bile nesto malo iskrenije.
Da citiram: "Nemam vremena nama znaci zovi me za mjesec dana kad mi prodje guzva. Imam decka nama znaci *ebala bih se s tobom do besvjesti, ali ne smijem. Ne mogu sada nama doslovno znaci ne mogu sada. Ali moci cu sutra, preksutra. Ono sto vi trebate nama reci je sljedece: Slusaj, zao mi je, ne zanimas me ti. Tocka."

Sjedim tako i gledam ga. Sjetim se svih svojih: Ne mogu sad, nemam vremena, imam decka situacija... zar je zaista moguce da oni to ne shvacaju kao "Gle, rista, nema teoretski sanse!"..

S druge strane, ne znam zasto toliko pazimo da ne povrijedimo njihove osjecaje. Budimo realni, nitko nece do kraja zivota ostati emotivni invalid ako mu je neka zena negdje rekla "Ne zanimas me." Otkud onda kod nas tolika potreba da zakamufliramo NE.
Da li zelimo zadrzati nesto na lageru, u slucaju duge, hladne zime, a bez postenog grijaca?
Da li zelimo izbjeci one razgovore u kojima te netko trazi da mu detaljno objasnis zasto, kako i zbog cega to tocno te ne zanima takva frajercina kao sto je on?
Ili nam se jednostavno ne da trositi vrijeme i rijeci na nekoga tko nas - ne zanima?

Ono sto bi muskarci trebali znati je sljedece:
  • rijetko koja zena ce reci nekom tipu ravno u glavu - ne zanimas me, osim ako joj od njega vec nije plavo oko vrata
  • ukoliko zena mjesec, dva i vise uzastopce govori da nema vremena/ima decka/ne moze bas sad/mijenja macki pijesak ili sve od navedenog - ne zanimate ju i dajte ju vise prestanite zvati, ocito s vama ne zeli biti ni prijatelj
Zadnja, ali nista manje bitna stavka:

Dragi muskarci, ukoliko zena zeli vidjeti nekog muskarca, izaci s njim, spavati s njim, nema te sile koja ce je zadrzati... Nema tog sefa, nema tog decka, nema te guzve i tog planeta s kojeg ne bi mogla dojuriti da bude s njim. Ako to hoce.

Ako to nece... pa... stono bi se ono reklo : she's just not that into you. 

Kad je srce zahvalno


Ima onih trenutaka kad vas ljubavni zivot smlavi do neprepoznatljivosti. I onda kad ste na podu vas jos Bog udari nogom.

U tom ste trenu sigurni da cete umrijeti i da se nikad necete oporaviti..dapace, sklupcate se u najudaljenijem cosku u nadi da vas tu nitko nece traziti.

Onda prodje jedan dan, pa drugi dan. Pa jos nekoliko dugih dana. Pokusate cuti da li vam srce jos uvijek kuca, ali ne mozete ga naci ispod svih tih rusevina.

Onda se prisilite da se ponasate kao normalna osoba.. odradjujete ono sto morate.. nasmijete se kad se svi nasmiju, kopirate tudje grimase, jer se na sve ostalo ne mozete prisiliti...

Pa onda prodje jos nekoliko dugih dana i jos duzih noci... Vrtite u glavi sve opcije koje ste imali, proispitujete tu koju ste odabrali.. pa sve ispocetka.

Kad god se to vase srce lagano pridigne s poda na slabe rucice, neocekivani val sjecanja ga zalije i potopi.

A onda jednog dana... polako se, muklo, kao iz daljine, pocnu cuti neki otkucaji tog malog, skrsenog srca... 
I onda dodje netko tko vas natjera da se nasmijete sami od sebe... I nije vazno tko je to.. I nije vazno sto vam je taj netko ili sto ce vam taj netko biti.. I nije vazno je li taj netko za vas ili nije...


Vazan je taj neciji pogled od kojeg vam pobjegne osmijeh..taj neciji dodir koji vam grije kozu... 
Te neke rijeci i iskre... od kojih vase srce.. moje srce.. zahvalno kucne...