Svi prdimo, nitko o tome ne priča

Danas je frendica stavila totalno guba sliku na fejs - najteža stvar u novoj vezi je naučiti kako opet tiho prdnuti!
I ono... kad se malo zamisliš - živa istina.
Stvari koje radimo, poskrivećke:

1) Fizičke potrebe - u početku mile nam zajednice, koja pokreće roj leptira u našem trbuhu, nitko od nas ne prdi i ne sere.. Kad se plin nakupi, šećemo do balkona, wc-a, svih ostalih prostorija u kojima nije naša omiljena polovica i u koju u neko dogledno vrijeme neće ući... i olakšamo si dušu. Velika nužda - na početku veze nitko ne sere. Ali nitko. Zapravo, samo kamufliramo s razno raznim stvarima. Pojačavanje mjuze, trpanje toalet papira u školjku da se ne čuje "blup" i tako štošta toga. Lijepo je to jednom sročio moj prijatelj - nema gore stvari od lošeg sexa, ni bolje stvari od dobrog sranja. Živa istina. Ubije me kad ujutro poslije turske kave sumanuta vozim na posao, da to obavim ko čovjek. Jer, zašto ubijati romantiku tako rano u vezi.
Aman, možda možemo kamuflirati zvuk, ali miris bogami ne možemo. Pa se onda svi pravimo ludi.
PS. Piškenje pod tušem. Imam frendicu koja to radi i koja se kune da joj nema većeg gušta.

2) Depiliranja i ostalo - naime, žene se depiliraju poskrivećki, u tišini svoje tuš kabine. Radile frizure ili samo malo uređivale situaciju, uvijek je isto. Da ne spominjem čupanje dlaka s brade ili brkova - bože me sačuvaj! Znam žene koje bi mrtve pale da im dečko vidi da čupaju brkove...zapravo, da zna da im rastu brkovi i brada, i da ta baby koža nije bogom dana već rezultat ogromnog truda i para potrošenih u dm-u na maske, pilinge, kreme, trake za čupanje dlaka itd. (da se razumijemo - i ja to radim iza strogo zatvorenih vrata)

3) Masakriranje lica - ne znam kako frajeri, ali znam za sebe... masakriram si lice, naravno u onim trenucima kad sam sama doma i kad znam da neće banuti na vrata i zateći mene s licem ko u pubertetlije. Ali nekad se ne mogu suzdržat, pa kopam.

4) Kopanje nosa - svi to radimo. Neki od nas imaju dovoljno samokontrole da to ne radimo pred drugima, ili dok čekamo zeleno na semaforu. Ali svi imamo tu istraživačku crtu u sebi i tražimo blago.

5) Masturbiranje - to radimo i mi i vi. Ali se pravimo da ne radimo, osim ako to nije u krevetu, u zajedničkoj akciji. Nema mi dražeg nego kad dođem popodne s posla, stan prazan, a svi pornografski kanali na broju! Nekad jednostavno volim bit sam svoj majstor i gotova u 5 minuta.

6) Fetiši - svi se na početku veze prikazujemo kao koliko-toliko normalni. I kao zmija noge čuvamo svoje fetiše za sebe. Neki da vole da ih guše, da po njima piške, da vole footjob, da vole prst u guzi, da vole da ih se veže, da vole dirtytalk, dirty Sancheza i šta ti ja znam šta... ma, ljudi... šta god radili u svojoj spavaćoj sobi, ako ste svi na to pristali i uživate - pa uživajte i dalje.

7) Gledanje Dinastije i krimi serija iz 70ih i 80ih - ja recimo uživam u tome... imam neki retro program (bogu hvala na mom provideru) i nema mi dražeg, nego u nedjelju ujutro upalit telku i gledat "Murder she wrote", "Dijagnoza ubojstvo" i "Columba" ... mogla bih tako blejati do besvjesti...

8) Održavanje koncerta u dnevnom boravku - znate ono kad slušate neku super, super, super stvar... za mene je to recimo od Elvisa - Funny how time slips away... i onda poneseni zgrabite mikrofon (dezić) i lavite pred punim stadionom (praznim dnevnim boravkom). Ja recimo zamišljam sve svoje bivše u publici kako bi si najradije jaja odgrizli. Nekad održim dva koncerta u večeri! U kupaoni, pred ogledalom, s fenom - uredno snimam spotove. I u autu isto.

9) Isprobavanje robe - nekad isprobavam neke stvari koje dugo nisam nosila i odjednom se nađem u sred photoshootinga. I odjednom, izbacujem kuk... radim ups poze, razvlačim se po štoku i svašta nešto. Djetinjasto, al me veseli!


Nastavite niz... Šta vi radite poskrivećke...?

Svi ti kućni poslovi....

Danas nešto malo drukčiji post. Da li zato jer sam se razdrkala na poslu, ili zato jer sam sat vremena stajala u koloni pošto su razrovali pola grada, da li zato što su oni dani u mjesecu i napuhana sam ko krava... ne znam... ali danas, danas nećemo o ljubavi i sušenju moje i njegove majice...

Danas ćemo o ženskom robovanju kućnim poslovima.
Pa počnimo.
Dakle, radim cijeli dan. Negdje oko 18h dižem se ushićena jer napokon idem kući. Ushićenje raste jer sam se sjetila ponijeti sa sobom kući cheesecake koji sam još jučer kupila za njega. Sjedam u auto, šaljem sms - Dolazim s cheesecakeom.
Ushićenje naglo presijeca njegov sms - Ja sam vani.
Ne znam zašto, ne znam kako, odjednom mi je došlo da taj jebeni cake zafitiljim kroz otvoreni prozor preko 3 trake u izlog frizerskog salona preko ceste.
Valjda jedan od onih dana..
Vozim kući mahnita, jer za ručak je janjetina i moram još stati u dućanu, pokupiti povrće, krumpir i eventualno bocu vina, i to što prije da se glupi cheesecake s malinama na vrhu ne rastopi i rascmolji po prednjem sjedištu moga auta.
U autu navijam Pink do daske i to onu: Mean! jer moje neraspoloženje svakom sekundom raste i osjećam se Mean, Mean do boga.
Enihu, pokupim u dućanu sve što treba, vozim kući, naravno da se upalila lampica za gorivo, naravno da nemam više ni lipe u novčaniku, naravno da sam sve luđa. Upadam u stan s torbom veličine omanje afričke države na jednom, laptopom na drugom ramenu, s vrećicama u obje ruke i ključevima u zubima.
Spuštam sve na pod u hodniku, izuvam cipele jer me noge ubijaju... ulazim bosa u kuhinju i ugazim u dio kolača... koji je očito gospodinu ispao danas u nekom dijelu dana, dok se gozbio doma, dok sam ja radila mučenički i trpnički na poslu... (on je danas naime doma, čovjek ima fleksibilno radno vrijeme)... Okinem mater, svoju, njegovu, svačiju, skakućem na jednoj nozi, dok s drugog stopala skidam kremu od banana i ananasa.
Na stolu u blagovanju je njegov laptop, koji je naravno prikačen na najveće zvučnike EVER, jer skida neke nove stvari. Na stolcu je gitara. Psujem gitaru, gitariste, muzičare općenite, opet poneku mater.
U spavaćoj sobi je krevet nepospremljen od jutros, sa 7 majica na njemu - valjda dok je gospodin birao što će obući za van nije našao svrshishodno te iste majice (koje sam mukotrpno peglala u nedjelju ujutro) vratiti natrag di ih je i našao. Daska u WC-u je dignuta, u kupaoni je jedan ručnik na podu, a drugi rastegnut preko vrata. Vrata?!??! Jer nemamo mjesto gdje se suše mokri ručnici??? (Naravno da imamo.)
U sudoperu je hrpetina suđa, šalica od kave, džezva, i tepsija od kolača s već spomenutom kremom od banana i jagoda.... i u tome svemu - janjetina, za koju sam ga zamolila da je izvadi iz škrinje kako bi se otopila dok dođem s posla....
I osjećam kako u meni sve kovitla i prijeti time da mi tjeme jednostavno odleti s glave i izađe sva para van!
Pukim slučajem bacim oko na košaru za prljavi veš iz koje već kipi i jednostavno obnevidim!
Kako, kako, kako??? KAKO je moguće da se jedan dan igram domaćice, a drugi dan dođem doma i imam osjećaj kao da živim s dvoje djece i mužem i nitko me ne ferma ni 5 posto... Sjedam na stolac i dolazim k sebi... Skupljaju mi se suze u očima od muke, jer ne da mi se sad prat suđe, ne da mi se prat veš, ne da mi se sad kuhat, ne da mi se iznosit smeće, pravit krevet, opet slagat njegove majice, vraćat ručnike na njihovo mjesto i spuštat dasku za wc...
U meni se već polako rađa ideja da ga nazovem i spomenem malo na telefon i njegovu mater... Ali onda odjednom, otvaram čokoladu, vadim cigarete i otvaram butelju vina.
Dižem noge s uprljanim stopalom na stolac, još uvijek u crvenoj haljini koju nisam uspjela skinuti otkad sam ušla u stan i uključujem "kurcobolja mode on"... Ručak će bit kad bude, veš ću oprati kad će mi se dat. Majice će mu ostat na tom krevetu dok ih ne bude bio prisiljen maknuti, jer će vjerojatno u nekom trenu htjeti leći...
I palim blog... Istresam se vama, drage moje... I nekako svo bjesnilo isčezava... I sve si razmišljam da ga dočekam u halterima i štiklama, jer cheesecake upravo jedem (dok u isto vrijeme i pušim), a ručak - hah, tko zna... :)
Pusa svima,
Vaša Priležnica u raljama života

All that rock....

It's the kisses that make all the difference... And all that jazz  ROCK! :)

Dakle, evo me na dan poljubaca! Koincidencija?! I don't think so... Dugo ne pisah, oprostite, igram se domaćice...

Gitarist i ja jašemo prema sutonu i svaki dan je otprilike kao odjavna scena nekog kaubojskog romantičnog filma.
Igram se domaćice, žene, majke i kraljice... Dobro, ne baš majke - mada, kako smo nepažljivi katkad, možda vam sada i dvoje piše ovaj post.
Enihu, odlutah. Da, dakle - sve je idealno. Idealno do te mjere, da je on već 2 mjeseca kod mene. I ima ključ od stana. Ja imam u svojoj spavaćoj sobi dasku za peglanje koja trenutno služi kao njegov ormar (jer pola pravog ormara je jednostavno too mainstream i našoj bi vezi dao nešto ozbiljniju notu. A volimo biti neozbiljni. )...
Njegove gitare stoje po cijelom stanu i uredno preskačem preko njih, i to bez najmanjeg živciranja, kao da berem tratinčice na livadi.. Nikad ne zna di su mu naočale, ujutro se ne može probuditi, a prvo pitanje ujutro je uvijek - Jel ima kave..? Dižem se prije njega par minute, jer jednostavno volim kad mu odgovorim s "Da!".

Svi prijatelji su nam se zavoljeli i međusobno, razmijenili brojeve telefona i pofejsali se. Ako ikad krene rasap, mogu samo zamisliti brzinu kojom ćemo svi stiskati - Unfriend! U slobodno vrijeme roštiljamo svi zajedno, planiramo vikende i ljetovanja.
Svako jutro imam privatni mali koncert - dok se oblačim za posao sviraju se moji najdraži - Clapton, Black Crowes, Warren Haynes, John Mayer... ponekad ubaci i "moju" pjesmu, onu jednu koju je nasvirao za mene. Znam da je otrcano, znam da je floskuletina ko kuća... ali jednostavno me nije briga.
Dane provodimo u smijehu, dočekujemo jedno drugo poslije posla. I iskreno, nisam nikad mislila da ću ovo reći, ali nekad znam stajati i gledati kako nam se majice suše na štriku jedna do druge i smijem se.
Volim kuhati za nas, volim peći kolače s puno kreme koje u 2 ujutro jedemo u krevetu. Ne smeta me što mijenjam plahte skoro svaki dan.

U međuvremenu se zabavljamo... u kvartovskom dućanu svaki put posložimo bočice Coca Cole s imenima da tvore neku glupu rečenicu. I onda se smijemo ko debili.
Ali sex... Dakle, sex dame i gospodo... otkrivam sasvim nove dimenzije i kutke svemira! I česti smo posjetitelji - sex shopa- positive vibrations... :) Imaju ultra cool vezivo za ruke (koje ne ostavlja tragove i ne osjećam se kao freak na poslu kad navlačim rukave na +30 preko zglobova), odlične uniformice stjuardesa i neke mrežaste bodije. Sex nikad nije bio zabavniji i nikad nije bio bolji. Već 3 mjeseca na posao ujutro dolazim pola sata kasnije, s poluosušenom kosom, bez šminke i s mirisom gela za tuširanje... jer nikad se ne možemo rastati na vrijeme.
Ponekad jednostavno slušamo Elvisa i jedemo čokolade s malinom. Grli me čvrsto i često. Kad me boli (uslijed onih dana u mjesecu) drži me na sebi i ljubi u kosu i nosi čokolade. Zove me s posla da me pita kad sam gotova, jer on bi došao po mene.
Znam da sam malo nekoherentna, ali sam zaljubljena preko ušiju. I on je zaljubljen u mene. Sve je dobro, sve šljaka i štima, sve se poklopilo, sve je kako treba biti - bez i najmanjeg truda. Jednostavno, sve ide samo od sebe.
Dakle, za kraj ovog posta i za svjetski dan ljubljenja - ljubite se dugo, ljubite se puno, ljubite se što češće. Mi ljudi smo prokleti i počnemo shvaćati sve zdravo za gotovo. Ne želim nikad s njim ništa uzeti zdravo za gotovo. :)
Ništa više nemam za reći danas - osim živjeli gitaristi i rock'n'roll! :)