Nije sve za svakoga

Danas me @pearsawfly podsjetila na moj davni post o tome kako postajemo svemoguće. I svesamostalne. Međutim, danas me @pearsawfly podsjetila i na to da moram olabavit ponekad. Život nas sve samelje, to nije moguće izbjeći. Uhvati te u žrvanj tu i tamo i melje, dok se ne preneš. I ne shvatiš da postoje bitnije stvari. Obično se onda presložimo i idemo dalje.
Danas je za mene bio taj dan. Danas sam se okrenula prema Njemu i shvatila da je on ljubav mog života. Sa svime što ima i što nosi sa sobom. Sve dobro i manje dobro, svi oni dobri dani, i svi oni malo manje dobri. Jer - shvatila sam - svi oni malo manje dobri dani budu podnošljivi, jer me dočekaju njegove ruke kad se dovučem kući.
Neću puno tupiti o ženskom pravu na glasanje, rad, obrazovanje.... ima mnogo upućenijih i mnogo pametnijih od mene.
Međutim, htjela bih reći nešto o ženskom pravu da odaberu najbolju osobu za sebe.
U ovom čudnom svijetu Kardashianki, niškoristi likova, totalno pobrkanih prioriteta i hrpi mediokriteta - teško je naći osobu za sebe i svoje mjesto pod suncem. Pa tako naletimo na svašta. Nije grijeh naletiti na svašta. Grijeh je pristati na to. I ovo pišem iz vlastitog iskustva. Kad si zbunjena, pomalo izgubljena, usamljena, i čini ti se da svatko na svijetu nekoga ima, tanka je granica između voljeti nekoga i pristajati na nekoga. Da stvar bude najgora, teško je nekome to objasniti.
Međutim, ono što želim reći je sljedeće: nismo se rodile da bi pristajale na ono što zapravo i ne želimo. Nismo se rodile da bismo živjele u mreži osrednjosti i da bismo bile dio statitstike s brakovima, razvodima i da poboljšavamo natalitet. Čitamo najbolje od književnosti, gledamo najbolje filmove (ili bar pokušavamo)... nitko ne gleda smeće od filma zato jer to želi. Ono što ne razumijem je zašto isto ne radimo i s osobama koje biramo da nam budu najbliže. Zašto ne biramo najbolje od najboljih?

Rodile smo se da bismo bile najbolje što možemo biti, da živimo najbolje što možemo živjeti, da radimo posao koji volimo, da volimo stvari koje radimo, da budemo najbolje osobe koje možemo biti. Da se razvijamo, rastemo, učimo, spoznajemo, da volimo, da vole nas. Da budemo sve ono što želimo biti.
Nismo se rodile da bismo se kraj osobe koja bi nam trebala biti partner, prijatelj, suputnik, ljubavnik i najveći oslonac i stup povjerenja, osjećamo kao vreća smeća. Neki ljudi nisu stvoreni za nas, i mi nismo stvoreni za njih. I to jednostavno treba prihvatiti, koliko god teško i bolno bilo. I krenuti dalje.
Uvijek će biti ljudi koji ne razumiju vas i vaše putovanje. Međutim, ni ne trebaju. Vaš život ne žive oni. Već vi.

Uživajte mi drage žene. Volite se. Budite dobre jedne prema drugima. Bodrite se i podržavajte. I ne dajte da vam život žive neki drugi ljudi.
Voli vas Priležnica. :)