Perice, ljudi su svinje...

Ne, današnji post neće biti o sexu.
Ali bit će o ljubavi.
Trenutno radim na projektu koji zahtijeva jako puno kontakta s ljudima koji su oboljeli od karcinoma.
Danas sam cijeli dan s tim dragim, i prekrasnim ljudima. Gledam ih kako se smiješe, razgovaraju o svojoj bolesti, o stvarima koje su im prestale biti bitne.
Gledam ih kako gledaju ljude koje vole, kako ih primaju za ruku dok se smiju. Gledam kako im ljubav mijenja izraz lica. Gledam kako nada tinja u svima njima i kako im oči sjaje dok pričaju o sutra.
Gledam kako cijene iznad svega ljubav. I život. Svoj život. Koliko god u ovom trenu izmučen, životarski, težak bio... ipak je vrijedan življenja i borbe. Jer znaju da sutra možda može biti bolji.
I ne mogu, ne mogu, danas cijeli dan ne mogu, prestati razmišljati koliko sam zapravo nezahvalna.
Žalim se na vlagu u zraku, na kišu koja neprestano pada; pa mi je hladno, pa mi je zima; pa su mi hlače tijesne, pa su mi široke; pa me jebe to kaj nema cipela mog broja, pa je stalno nekaj; pa jebeš pos'o, pa jebeš vladu, pa državu, pa recesiju, pa besparicu, pa ovo, pa ono ... pa stalno je nekaj, i stalno nekaj ne štima... I nemam najnovije Armani hlače, i nisam kupila kožnu jaknu, i pal mi je iPhone na pod i malo se razbil... I jebe me malo kaj dobivam prve bore i mislim si hoće mi se guzica objesit ako ne budem vježbala sedam dana...
A realno imam sve.
Imam ljude koji me vole. I koje volim ja. Nisam gladna, nisam gola, nisam bosa. Spavam u nečijem zagrljaju i netko spava u mom. Budim se i prvo što ugledam je osmijeh nekoga tko mi grije srce.
Imam dovoljno love da si kupim pljuge, da si platim kavu i kupim jagode na kraju dana.
Imam prijatelje s kojima umirem od smijeha, koji me cimnu svaki dan da čuju kako sam i da mi ispričaju poneku anegdotu iz svog dnevnog rasporeda. Imam prijatelje koji su bili tu kad su se svjetovi rušili i koji su bili tu da ih ponovno sagrade sa mnom. Imam divne kolege i dobar posao.
I imam svoje zdravlje. Znam da ću dočekati sutrašnji dan kad legnem navečer u krevet. Kad zaklopim oči, ne razmišljam koliko puta ću ih još otvoriti.
Veselim se svojim rođendanima koji tek trebaju doći i rođendanima meni dragih ljudi.

Nekako od danas me više nije strah starenja, bora oko očiju i usana, spuštene guzice i opuštenog trbuha nakon poroda. Veselim se svakom danu koji će doći. Koliko god dobar ili loš bio. Samo iz jednog razloga - jer će doći.
Veselim se svakoj novoj bori, svakom novom smijehu. Veselim se jednog dana muke jer mi je dijete otkazalo poslušnost i bacilo se na pod u supermarketu pred 50 ljudi jer ja njemu odbijam kupiti 178. igračku.
Veselim se svakom novom jutru, svakoj novoj večeri i godinama koje će prolaziti... i svakoj novoj svjećici na mojoj torti i tortama ljudi koje volim.
I nadam se da nikad neću zaboraviti kako se sada osjećam.

Volite se, ljudi. I čuvajte jedni druge. Čuvajte svoje dane, volite svoje godine i vrijeme koje prolazi. Zato jer prolazi. Nekad donosi manje lijepe stvari, ali ponekad donese nevjerojatne ljude i momente koje nikad ne zaboravljamo.
Volite se. Volite sebe. Volite druge. I čuvajte i sebe i druge. Jer smo i mi, kao i vrijeme koje prolazi, neprocjenjivi....

I fell into a burning ring of fire...

Zadnjih 7 dana proteklo je u nekom čudnom ludilu... i blagoj ošamućenosti.
Naime, zadnjih 7 dana I. i ja imamo... pa, ispunjavanje maštarija...
Jedan dan sam ga dočekala kao stjuardesa. U suknjici do koljena, pripadajućem sakoiću...uspjela sam čak nabaviti i kapicu.
Drugi dan sam se igrala doktora. Dočekala sam ga u bijeloj kuti, samostojećim, štiklama, i kao poseban detalj - sa stetoskopom oko vrata.. Detalji su bitni..
Obraćala sam mu se s vi, zamolila ga da se skine za pregled i sjedne.
Sjeo je, vrlo poslušno i bez glasa. Opkoračila sam ga i sjela mu u krilo. Skinula sam stetoskop i stavila ga oko njegovog vrata, čvrsto držeći krajeve stetoskopa.
"Gdje vas boli?" - pitala sam ga. Nasmijao se: "Pa bol se seli iz jednog dijela tijela u drugi..."
"Recite AAAA.. da pogledamo!" Privukla sam ga stetoskopom do sebe. Poljubila sam ga. Ruke su mu poletile ispod kute.
Taj prvi poljubac kad dođe. Kunem se, svaki put malo zateturam nakon toga... Njegova brada na mom licu, jezik koji osjećam na svom.. zubi koji mi katkad zagrizu donju usnu.. Ruke koje mi klize po tijelu. Zadržim dah svaki put kad mu osjetim ruku na donjem dijelu trbuha.
Predigra je postala potpuno banalna i nepotrebna stvar. Uvijek kad me dotiče, uvijek ga nestrpljivo skidam, gutam i želim u sebi.
"Čudna je zverčica strast."
Tresem se i drhtim pod njegovim rukama. Strmoglavljujem se nekim sasvim novim putevima strasti, želim ga sasvim nekom novom jačinom... i svaki put sve jače. Želim ga uvijek. I kad se razdvojimo, opet želim još. Ne mogu, ali ne mogu ga se nasititi. Ni dovoljno ga istražiti. Ni naljubiti se.
Osjećam njegov miris na sebi, na svojim plahtama. Kad ode ujutro prije mene, ostanem u krevetu i prebacim se na njegov jastuk. U prolazu katkad, dok ga čekam, udahnem njegovu majicu..
On je moja nova dizajnerska droga i ne mogu se odlijepiti.
Da stvar bude još bolja... moja nova droga se izgleda osjeća isto. Došao je prije 10 dana prespavati. Spava još uvijek tu. Moj stan sve više izgleda kao naš... Njegova četkica, njegova nesseser u kupaoni. Njegova gitara u dnevnom boravku. Njegov laptop u spavaćoj sobi.
Da, dame i gospodo, ostavlja laptop kod mene.
Ja ga ni vlastitoj mami ne bih ostavila.
Svira mi "Woman across the river". (Naime, ja živim preko rijeke...)
Razvaljuje moje sve strahove posve lako, prirodno i bez ikakve sile. Padaju sami od sebe. I žele ga još. Smije se mojim šalama, hvali način na koji kuham. Misli da imam razumijevanja za njegovu opsesiju sviranjem i za to što je težak na riječima. Voli kako se krećem i voli kako se smijem.
Spava sa mnom u rukama. Grli me dok peglam i pokušava promucati kako mu je super sa mnom. Volim što se ne razmeće velikim riječima. Jer od svih tih koji su se razmetali velikim riječima i izjavama nikad nije bilo oslonca.
Upoznaje me s prijateljima i svaki put kad nazove frenda i kaže: Mi smo tu u prolazu, mislio sam da popiješ kavu s nama.. srce mi zatitra na Mi.
Volim što se sviđam njegovim prijateljima, volim što im priča da super kuham i da sam super.
Planira vikende sa mnom u pripizdini gdje možemo isključiti mobitele i nestati; volim što voli pictionary.

On je sve ono što nisam ni znala da hoću.
Volim sve te male pomake u odnosu s njim.
Volim što je sve tako lako i što nema drame.
Volim što je sve onako kako treba biti.
Volim što ništa na njemu ne bih mijenjala ni popravljala.
Volim što je smo u stanju provesti 3 sata u istoj prostoriji da ne progovorimo ni riječ - on svira, ja čitam knjigu.
Volim cijelu tu priču koju imamo... i kad mislim o njemu, čujem samo onu stvar u ušima... I fell into a burning ring of fire...